Apelaciono vijeće donijelo presudu u predmetu Miloš Stupar i drugi

27.10.2009, 16:44
Presudom Suda Bosne i Hercegovine broj: X-KR-05/24 od 29.07.2008. godine, optuženi Stupar Miloš, Trifunović Milenko, Džinić Brano, Radovanović Aleksandar, Jakovljević Slobodan i Medan Branislav oglašeni su krivim da su na način opisan u tački 1. i 2. izreke prvostepene presude počinili krivična djela, i to: optuženi Trifunović Milenko, Radovanović Aleksandar, Džinić Brano, Jakovljević Slobodan i Medan Branislav, kao saizvršioci/saučinioci svojim radnjama, krivično djelo genocid iz člana 171. tačka a) u vezi sa članom 29. i 180. stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH), a optuženi Miloš Stupar krivično djelo genocid iz člana 171. tačka a) u vezi sa članom 180. stav 2. KZ BiH.

Istom presudom, Matić Milovan, Maksimović Velibor i Živanović Dragiša oslobođeni su od optužbi da su počinili krivično djelo genocid iz člana 171. KZ BiH, u vezi sa članom 29. i 180. stav 1. KZ BiH.

Na osnovu odredbe člana 285. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine, uz primjenu čl. 39, 42., 48. KZ BiH, prvostepeni sud je optužene osudio na kazne dugotrajnog zatvora, i to: optuženog Stupar Miloša na 40 godina, optuženog Trifunović Milenka na 42 godine, optuženog Džinić Branu na 42 godine, optuženog Radovanović Aleksandra na 42 godine, optuženog Jakovljević Slobodana na 40 godina i optuženog Medan Branislava na 40 godina.

Ispitujući prvostepenu presudu u okvirima žalbenih navoda, Apelaciono vijeće je odbilo kao neosnovanu žalbu tužioca Tužilaštva Bosne i Hercegovine i prvostepenu  presudu u odnosu na optuženog Matić Milovana potvrdilo.

Ispitujući žalbeni prigovor branilaca  optuženog Stupar Miloša,  da je prvostepeni sud učinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 297.stav 1. tačka k) ZKP BiH, jer je izreka pobijane presude nerazumljiva, a pored toga i protivrječna iznesenim razlozima u obrazloženju te presude, Apelaciono vijeće nalazi da je isti osnovan. Apelaciono vijeće je zaključilo i da je učinjena povreda postupka rezultirala i sumnjom i u pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na optuženog Stupara.

Stoga, je Apelaciono vijeće uvažilo žalbu branilaca optuženog Stupar Miloša, pa je prvostepena presuda u odnosu na optuženog Stupara ukinuta i u tom dijelu je određen pretres pred vijećem Apelacionog odjeljenja Odjela I Suda Bosne i Hercegovine.

Žalbe branilaca optuženih Trifunović Milenka, Džinić Brane, Radovanović Aleksandra, Jakovljević Slobodana, Medan Branislava i optuženog Medan Branislava lično,  djelimično su uvažene, pa je prvostepena presuda u odnosu na ove optužene preinačena

u pravnoj ocjeni i pravnoj kvalifikaciji djela. Apelaciono vijeće je našlo da su ovi optuženi ubijanjem pripadnika skupine Bošnjaka pomogli da se ista djelimično istrijebi kao nacionalna, etnička i vjerska skupina, čime su počinio krivično djelo genocid iz člana 171. tačka a) KZ BiH, u vezi sa članom 31. istog zakona, a što se na koncu odrazilo i na izrečenu kaznu, pa je drugostepenom presudom optuženi Trifunović Milenko osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 33 (trideset tri) godine, optuženi Džinić Brano na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 32 (trideset dvije) godine, optuženi Radovanović Aleksandar na kaznu dugotrajnog zatvora u trajnju od 32 (trideset dvije) godine, optuženi Jakovljević Slobodan na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 28 (dvadeset osam) godina, te optuženi Medan Branislav na  kaznu dugotrajnog zatvora u trajnju od 28 (dvadeset osam) godina.

Apelaciono vijeće je našlo da je iz utvrđenog činjeničnog stanja moguće, isključujući svaku razumnu sumnju, zaključiti da su optuženi Trifunović, Džinić, Radovanović, Jakovljević i Medan u vrijeme izvršenja djela, svjesni postojanja tuđeg genocidnog plana, preduzeli radnje kojima su značajno doprinijeli njegovom izvršenju, zbog čega su u krivičnom djelu genocid učestvovali kao pomagači. 

Međutim, u konkretnom, optuženi su svojim radnjama počinjenja ostali pomagači samo zato što iz izvedenih dokaza  proizlazi da se, isključujući svaku razumnu sumnju, ne može izvesti zaključak da su optuženi, preduzimajući radnje za koje su oglašeni krivim, postupali sa genocidnom namjerom.

Naime, za postupajuće vijeće nije sporno da je u Srebrenici u julu 1995. godine počinjen genocid. To krivično djelo, zbog svoje prirode nije moglo biti izvršeno od strane samo jednog čovjeka, već je moralo obuhvatiti aktivno djelovanje više lica, od kojih je svako imao svoju ulogu. Međutim, evidentno je da nisu svi učesnici u događajima u Srebrenici u naznačenom periodu postupali sa jednakim stanjem svijesti, niti su preduzimali iste radnje.

Uloga suda je da u svakom konkretnom slučaju utvrdi krivičnu odgovornost svakog optuženog ponaosob, a imajući u vidu njegove radnje, namjeru i umišljaj.

Presuda