Izrečena prvostepena presuda u predmetu Duško Jević i drugi

29.05.2012, 09:56
Sudeće vijeće Odjela I za ratne zločine Suda BiH, nakon održanog glavnog pretresa, izreklo je 25. maja 2012. godine presudu kojom su optuženi Duško Jević i Mendeljev Đurić oglašeni krivim da su počinili krivično djelo genocid iz člana 171. tačke a) i b) Krivičnog zakona BiH (KZ BiH) u vezi sa članom 180. stav 1. i članom 31. KZ BiH. Sudeće vijeće im je izreklo kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 35 godina za optuženog Jevića, odnosno 30 godina za optuženog Đurića.

 

Istovremeno, sudeće vijeće je oslobodilo optužbe optužene Neđu Ikonića i Gorana Markovića da su počinili krivično djelo genocid iz člana 171. tačke a) i b) KZ BiH.

 

Optuženi Jević i Đurić su oglašeni krivim što su, u periodu od 10. do 19. jula 1995. godine, Đuško Jević u svojstvu pomoćnika komandanta Specijalne brigade policije MUP-a RS i komandanta Centra za obuku Jahorina Specijalne brigade policije, a Mendeljev Đurić u svojstvu komandira I čete Centra za obuku Jahorina, svjesno pomagali članovima udruženog zločinačkog poduhvata, među kojima su bili neki oficiri GŠ VRS i viši oficiri za bezbjednost VRS, te drugi pripadnici vojnog i civilnog vrha Republike Srpske, koji su postupali u namjeri da djelimično istrijebe grupu bošnjačkog naroda, prisilnim premještanjem oko 40 000 žena, djece i staraca i pogubljenjima po kratkom postupku između 7 000 i 8 000 muškaraca Bošnjaka. Optuženi Jević i Đurić svjesni da se vrši prisilno premještanje civilnog stanovništva i da će muškarci bošnjaci biti pogubljeni po prijekom postupku, naredili su pripadnicima I čete da učestvuju u prisilnom premještanju bošnjačkog civilnog stanovništva iz Potočara, odvajanju vojno sposobnih muškaraca, njihovom zatvaranju i držanju u tzv. „Bijeloj kući“, kao privremenom zatočeničkom objektu, te kasnijem masovnom ubijanju zarobljenih muškaraca bošnjačke nacionalnosti u skladištu ZZ Kravica.

 

 

***

 

Svako se smatra nevinim za krivično djelo dok se pravomoćnom presudom ne utvrdi njegova krivnja (Član 3. ZKP BiH).

 

Prvostepeno vijeće donosi odluku na osnovu dokaza koje na glavnom pretresu izvedu tužilac i odbrana. Prvostepeno vijeće ne utvrđuje materijalnu istinu nego presudu zasniva na dokazima izvedenim na glavnom pretresu koji moraju biti van razumne sumnje da bi se mogla donijeti osuđujuća presuda.

 

Ova odluka nije pravosnažna. Protiv ove odluke je dozvoljena žalba koju će razmatrati Apelaciono odjeljenje ovog suda. U žalbi se mogu iznositi novi dokazi ako stranke i odbrana dokažu da nisu bili u mogućnosti da ih iznesu u prvostepenom postupku.

 

Poštivanje principa pretpostavke o nevinosti integralni je dio prava na pravično suđenje. Ne preporučuje se komentarisanje odluka prvostepenog vijeća do donošenja pravosnažne odluke. Mišljenja i informacije u vezi sa sudskim postupcima koji su u toku treba da budu prenošene i širene samo onda kada to ne stvara predrasude u pogledu pretpostavke o nevinosti osumnjičenog ili optuženog (Dodatak Preporuci Rec (2993) 13 Komiteta ministara Vijeća Evrope od 10. jula 2003. godine).

 

Ukoliko dođe do komentarisanja ove odluke, preporučuje se korištenje dodatnih pojašnjenja ovlaštenog portparola Suda. Poželjno je u komentare uključiti i mišljenja kompetentnih sagovornika iz akademske i advokatske zajednice.