Optuženi su oglašeni krivim što su, u periodu od 10. do 19. jula 1995. godine i to:
-
Duško Jević, u svojstvu pomoćnika komandanta Specijalne brigade policije MUP-a RS i komandanta Centra za obuku Jahorina Specijalne brigade policije
-
Mendeljev Đurić u svojstvu komandira I čete Centra za obuku Jahorina
svjesno pomagali članovima udruženog zločinačkog poduhvata, među kojima su bili neki oficiri GŠ VRS i viši oficiri za bezbjednost VRS, te drugi pripadnici vojnog i civilnog vrha Republike Srpske. Oni su postupali u namjeri da djelimično istrijebe grupu bošnjačkog naroda, prisilnim premještanjem oko 40.000 žena, djece i staraca i pogubljenjima po kratkom postupku između 7.000 i 8.000 muškaraca Bošnjaka.
Optuženi Jević i Đurić, svjesni da se vrši prisilno premještanje civilnog stanovništva i da će muškarci Bošnjaci biti pogubljeni po prijekom postupku, naredili su pripadnicima I čete da učestvuju u prisilnom premještanju bošnjačkog civilnog stanovništva iz Potočara, odvajanju vojno sposobnih muškaraca, njihovom zatvaranju i držanju u tzv. „Bijeloj kući“, kao privremenom zatočeničkom objektu, te kasnijem masovnom ubijanju zarobljenih muškaraca bošnjačke nacionalnosti u skladištu ZZ Kravica.
Prvostepenom presudom Suda BiH od 25. maja 2012. godine optuženi Duško Jević i Mendeljev Đurić oglašeni su krivim da su počinili krivično djelo genocid, te im je izrečena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 35 godina za optuženog Jevića, odnosno 30 godina za optuženog Đurića.
Istovremeno je sudeće vijeće oslobodilo optužene Neđu Ikonića i Gorana Markovića od optužbi da su počinili krivično djelo genocid (iz člana 171. tačke a) i b) Krivičnog zakona BiH).