Predmet nastao: Podizanjem optužnice.

Optužnica: Krivično djelo Genocid iz člana 171. KZ BiH, u vezi sa članom 180. stav 1. i članom 31. KZ BiH .

Tužilački broj: T20 0 KTRZ0009974 15

Broj optuženih: 1

Tužilac: Ibro Bulić

Sudija za prethodno saslušanje: Jasmina Ćosić Dedović

Datum potvrđivanja optužnice : 14.01.2016.

Odjel: Odjel I

Činjenični supstrat optužnice:

U periodu od 11. jula  do 19. jula 1995. godine, u svojstvu obavještajnog oficira u Odjeljenju za obavještajno – bezbjednosne poslove u Glavnom štabu VRS-a, svojim djelima i propustima, pomogao i podržao počinjenje krivičnih djela i propusta, učinjenih radi djelimičnog istrebljenja bošnjačkog naroda znajući da su njegova djela i propusti činili dio širokog i sistematskog napada usmjerenog protiv civilnog bošnjačkog stanovništva i to je učinio sa namjerom da diskriminira Bošnjake na političkim, rasnim, nacionalnim, etničkim, kulturnim i vjerskim osnovama i počinio krivična djela i propuste kao svjesni pomagač učesnicima u udruženom zločinačkom poduhvatu u koji su između ostalih činili general Ratko Mladić, komandant VRS-a; pukovnik Ljubiša Beara, načelnik za bezbjednost Glavnog štaba VRS; general Radislav Krstić, komandant Drinskog korpusa; potpukovnik Vujadin Popović, pomoćnik komandanta za bezbjednost Drinskog korpusa; Zdravko Tolimir, pomoćnik komandanta za obavještajno-bezbjednosne poslove Glavnog štaba VRS; pukovnik Vinko Pandurević, komandant Zvorničke brigade; potpukovnik Dragan Obrenović, zamjenik komandanta i načelnik štaba Zvorničke brigade; pukovnik Vidoje Blagojević, komandant Bratunačke brigade; Momir Nikolić, pomoćnik komandanta za bezbjednost i obavještajne poslove Bratunačke brigade; Dragan Jokić, načelnik inžinjerije Zvorničke brigade; Deronjić Miroslav, civilni povjerenik za Srebrenicu, te razni drugi pojedinci i vojne i policijske jedinice, uključujući jedinice Drinskog korpusa, jedinice Glavnog štaba VRS, jedinice MUP-a RS, koji su učestvovali u operacijama prisilnog premještanja žena i djece i ubijanja bošnjačkih muškaraca, a što je za rezultat imalo djelimično istrebljenje skupine bošnjačkog naroda sa područja srebreničke enklave, Janković Radoslav potpuno svjesno pristupio pomaganju ovog poduhvata  nakon što je 11. jula 1995. godine od strane Zdravka Tolimira upućen da ide sa Ratkom Mladićem u Srebrenicu i nakon što se smjestio  u Štab Bratunačke brigade u ured koji je dijelio sa Nikolić Momirom, odakle je slao obavještajne informacije Glavnom štabu Vojske Republike Srpske i komandi Holandskog bataljona kojoj je iste večeri proslijedio ultimatum da prestanu sa bombardovanjem srpskih ciljeva ili će zarobljeni holandski vojnici biti u opasnosti za život i nakon što je iste  večeri oko 20:00 i 22:00  sata učestvovao na dva sastanka u hotelu “Fontana” u Bratuncu zajedno sa Ratkom Mladićem, Radislavom Krstićem, Milenkom Živanovićem, pukovnikom Karremansom, Nikolić Momirom te sa predstavnicima bošnjačkog civilnog stanovništva koje se okupljalo u Potočarima, na kojim sastancima  se odlučivalo o odvajanju muškaraca od njihovih porodica i transportu  žena  i djece iz Zaštićene zone UN Srebrenica i nakon što je prisustvovao na sastanku ujutro 12. jula u hotelu “Fontana” na kojem je Mladić naredio odvajanje muškaraca od 16 do 60 godina, Radoslav Janković otišao u Potočare gdje se okupljalo bošnjačko stanovnišvo iz Srebrenice koje je tražilo zaštitu od strane UN-a i posredovao kod komande Holandskog bataljona u evakuaciji bošnjačkog stanovništva tako što je  uspostavio kontakt sa komandom Holandskog bataljona, konkretno sa Franken Robertom tražeći da uđe u bazu Holandskog bataljona i provjeri ima li među ženama i djecom vojnosposobnih muškaraca, ističući da će svi civili biti transportovani u Kladanj, da će se za ranjenike sam pobrinuti,  da  se evakuacija mora vršiti jer nema dovoljno hrane za sve; sve vrijeme održavajući direktnu vezu sa Glavnim štabom i Mladić Ratkom, obavještavajući ih o evakuaciji i nedostatku vozila za transport  civilnog stanovništva, nadgledao i preduzimao aktivnosti i radnje u svrhu izvršavanja naredbe generala Ratka Mladića i ostalih učesnika udruženog zločinačkog poduhvata da se žene, djeca i stariji muškarci Bošnjaci prisilno premjeste van područja gdje su do tada živjeli a da se prethodno od njihovih porodica odvoje svi vojnosposobni muškarci, privremeno zatvore a zatim  pogube zajedno sa zarobljenim muškarcima iz kolone koja se iz Srebrenice kretala šumom, bježeći u strahu, pa je tako grupi vojnih policajaca Bratunačke brigade izdao naredbu da civilno stanovništvo iz okoline Potočara sakupe i vrate u bazu Holandskog bataljona kako bi bilo transportovano; organizovao sačinjavanje spiskova žena, djece i muškaraca koji su se ukrcavali u kamione i  autobuse  12. i 13. jula da bi nakon što je transport civila iz Potočara bio završen 13. jula sačinio završni izvještaj o transportu  civila iz Potočara koji je poslao Odsjeku za obavještajne poslove Drinskog korpusa a komandu Holandskog bataljona pokušao dovesti  u zabludu  uvjeravajući ih da će izdvojeni  i zarobljeni  muškarci biti tretirani  kao ratni zarobljenici i da će biti sprovedeni u logor, odbijao da reaguje na prijave vojnika Holandskog bataljona da se u “bijeloj kući” u Potočarima vrši nasilje nad izdvojenim muškarcima, znajući da će odvojeni muškarci kao i zarobljeni muškarci iz kolone biti premješteni na različite lokacije, privremeno zatvoreni a zatim pogubljeni a 13. jula u večernjim satima, ispred prijavnice komande Zvorničke brigade, otišao u pratnju tri autobusa puna zarobljenika u Orahovac gdje su muškarci Bošnjaci privremeno zatvoreni a za koje je znao da će biti ubijeni kao i drugi zarobljenici koji su pristizali narednog dana, a nakon toga, dana 17. jula 1995. godine po naredbi Zdravka Tolimira nadgledao evakuaciju više desetina ranjenika i lokalnog osoblja organizacije "Ljekari bez granica" iz Zaštićene zone UN-a Srebrenica koju je vršio MKCK  u namjeri da onemogući odlazak vojnosposobnih ranjenika i lokalnog osoblja za koje je znao da će biti likvidirani  i odvrati pažnju međunarodne zajednice i pritisak koji je ona vršila u vezi s muškarcima i dječacima, Bošnjacima  iz Srebrenice, od kojih je većina do tog trenutka već bila pogubljena što  se  slaže s njegovom nadležnošću da prikrije stvarne ciljeve VRS-a da bi istog dana u bazi UN-a  Robertu Frankenu uručio lažnu izjavu kojom je namjeravao legitimizirati prisilno uklanjanje bošnjačkog stanovništva  koje se se okupilo u Potočarima.

Napomene:

Lice nedostupno organima krivičnog gonjenja Bosne i Hercegovine.