Sud Bosne i Hercegovine je 11.1.2022. godine potvrdio optužnicu Tužilaštva BiH od 22.12.2021. godine, kojom se optuženi Zoran Ilić i Radenko Ilić terete za počinjenje  krivičnog djela zločini protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka h), u vezi s tačkom i), a sve u vezi s članom 29. i članom 180. stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine.

Na ročištu za izjašnjenje o krivnji u predmetu Zoran Ilić i dr. (S1 1 K 020064 21 Kro), optuženi Zoran Ilić i Radenko Ilić izjasnili su se da nisu krivi za počinjenje krivičnog djela zločin protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka h) u vezi s tačkom i), a sve u vezi s članovima 29. i 180. stav 1. KZBiH.

Glavni pretres otvoren 18.4.2022. godine, slijedi izvođenje dokaza Tužilaštva BiH a zatim i odbrane optuženih.

Tužilaštvo BiH 26.2.2024. godine iznijelo završne riječi.

Glavni petres okončan 13.5.2024. godine, izricanje presude zakazano za 3.6.2024. godine.

Sud Bosne i Hercegovine je danas, 3.6.2024., izrekao prvostepenu presudu u predmetu Zoran Ilić i drugi (S1 1 K 020064 22 Kri), kojom je optuženi Zoran Ilić oglašen krivim što je počinio krivično djelo zločini protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka i), a sve u vezi sa članom 29. i članom 180. stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine.

Sud je optuženom Zoranu Iliću izrekao kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) godina.

Optuženi Zoran Ilić je oglašen krivim što je u periodu od kraja maja 1992. godine do kraja 1993. godine, na općini Rogatica, u okviru širokog i sistematičnog napada vojske Srpske Republike BiH, a potom vojske Republike Srpske,  usmjerenog protiv nesrpskog civilnog stanovništva na području općine Rogatica, kao pripadnik vojske Srpske Republike BiH, a potom vojske Republike Srpske, i to Rogatičke brigade VP 7084 Rogatica, znajući za taj napad i da njegove radnje čine dio napada, suprotno pravilima međunarodnog prava, učestvovao u prisilnom nestanku osoba, civila Bošnjaka iz naselja Rudo, općina Rogatica, tako što je dana 19.06.1992.godine u naselju Rudo, općina Rogatica, u poslijepodnevnim satima, naoružan i u uniformi, zajedno sa drugim njemu poznatim vojnicima učestovao u nezakonitom lišenju slobode civila bošnjačke nacionalnosti. Dalje se navodi da je optuženi Zoran Ilić došao pred podrum kuće vlasništvo M. J. u kojem su se nalazili civili bošnjačke nacionalnosti, muškarci, žene i djeca, gdje im je naređeno da borave dok je trajao napad pripadnika vojske Srpske Republike BiH na gornji dio naselja naseljenog bošnjačkim stanovništvom, da bi zatim naredio da svi muškarci napuste podrum i izađu u dvorište ispred podruma jer idu u zarobljeništvo, nakon čega su muškarci napustili podrum, a odmah potom bili postrojeni u kolonu, gdje su u pratnji i pod prijetnjom oružja odvedeni od strane Zorana Ilića i drugih njemu poznatih vojnika u nepoznatom pravcu od kada im se gubi svaki trag i čija tijela do danas nisu pronađena.

Nasuprot navedenom, optuženi Radenko Ilić je na osnovu odredbe člana 284. tačka c) ZKP BiH oslobođen od optužbe jer nije dokazano da je radnjama opisanim u izreci presude počinio krivično djelo za koje se teretio - zločini protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka h) u vezi sa tačkom i),  a sve u vezi sa članom 29. i članom 180. stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine.

Vijeće Apelacionog odjeljenja Suda BiH je 28.11.2024. donijelo drugostepenu presudu, kojom su odbijene kao neosnovane, žalbe Tužilaštva BiH, branioca optuženog Zorana Ilića, i oštećene S.O., te je presuda Suda Bosne i Hercegovine od 03.06.2024. godine, potvrđena.