Sud Bosne i Hercegovine je danas, 6.8.2024., donio prvostupnjsku presudu u predmetu Borislav Paravac i drugi, kojom su optuženici Borislav Paravac, Andrija Bjelošević i Milan Savić, na temelju odredbe članka 284. točka c) ZKPBiH, oslobođeni od optužbe, jer nije dokazano da su radnjama opisanim u izreci presude počinili kazneno djelo za koje su se teretili optužnicom Tužiteljstva BiH.
Optuženici su se teretili da su, u razdoblju od najkasnije 3. svibnja 1992. do kraja 1993. godine, u okviru širokog i sustavnog napada usmjerenog na civilno bošnjačko i hrvatsko stanovništvo na području općina Doboj i Teslić, optuženik Borislav Paravac, u svojstvu predsjednika Kriznog stožera Srpske općine Doboj, optuženik Andrija Bjelošević, u svojstvu načelnika Centra službi sigurnosti Doboj MUP RS i istodobno i člana Kriznog stožera Srpske općine Doboj, kao sudionici združenog zločinačkog pothvata izvršili progon bošnjačkog i hrvatskog stanovništva općina Doboj i Teslić i to ubojstvima, prisilnim preseljenjem stanovništva, zatvaranjem ili drugim teškim oduzimanjem tjelesne slobode suprotno temeljnim pravilima međunarodnog prava, mučenjem, prisilnim nestankom osoba, napadom na civilno stanovništvo i naselja koji posljeduje smrću teškom tjelesnom ozljedom ili teškim narušenjem zdravlja, prisiljavanjem na prinudni rad, pljačkanje imovine stanovništva i uništavanjem kulturnih, vjerskih i povijesnih spomenika i ustanova namijenjenih vjerskim ciljevima, kojim radnjama bi u konačnici optuženici Borislav Paravac i Andrija Bjelošević počinili kazneno djelo zločin protiv čovječnosti iz članka 172. u svezi sa člankom 173. KZBiH, a sve u svezi sa člankom 180. stavak 1. KZBiH.
Nadalje, optuženik Milan Savić se teretio da je u svojstvu de iure pomoćnika načelnika, a de facto u svojstvu zamjenika načelnika Centra službi sigurnosti Doboj, znajući za takav napad i da njegove radnje čine dio tog napada s diskriminatornom namjerom izvršio progon civilnog bošnjačkog i hrvatskog stanovništva općine Teslić ubojstvima, zatvaranjem i drugim teškim oduzimanjem tjelesne slobode, mučenjem i drugim nečovječnim djelima učinjenim u namjeri nanošenja velike patnje ili ozbiljne tjelesne ili psihičke povrede, kojim radnjama bi optuženi počinio kazneno djelo zločin protiv čovječnosti iz članka 172. u svezi sa člankom 180. stavak 1. KZBiH
Protiv ove presude je dopuštena žalba Apelacijskom odjeljenju ovog Suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana prijema pismenog otpravka iste.
