Vijeće Apelacijskog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine je 23.9.2022. godine donijelo drugostupanjsku presudu u predmetu Mehmed Alešević kojom su odbijene kao neutemeljene žalbe optuženika Mehmeda Aleševića, branitelja optuženika i Tužiteljstva BiH, a presuda Suda Bosne i Hercegovine broj S1 1 K 021274 16 Kri od 21.2.2022. godine potvrđena.
Prvostupanjskom presudom optuženik Mehmed Alešević je oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 142. stavak 1. Kaznenog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u svezi s člankom 22. istog Zakona. Sud mu je izrekao kaznu zatvora u trajanju od pet (5) godina. Nadalje, istom presudom optuženik Mehmed Alešević je oslobođen optužbe za pojedine inkriminacije kako je to naznačeno u oslobađajućem dijelu presude, kojim radnjama bi počinio kazneno djelo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz članka 175. točka a) KZBiH, u svezi s člankom 180. stavak 1. KZBiH, a sve u svezi s člankom 29. KZBiH. Na temelju odredbe članka 283. točka b) ZKPBiH, prema optuženiku Mehmedu Aleševiću je odbijena optužba da je radnjama opisanim u odbijajućem dijelu presude počinio kazneno djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 173. stavak 1. točka c) KZBiH, u svezi sa člankom 180. stavak 1. KZBiH, a sve u svezi sa člankom 29. KZBiH.
Optuženik Mehmed Alešević je oglašen krivim što je za vrijeme oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini, između pripadnika 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine s jedne strane i pripadnika Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna s druge strane, na teritoriju općina Cazin, Velika Kladuša i Bužim, u improviziranom zatvoru formiranom u zapovjedništvu 505. bužimske brigade, 5. korpusa Armije RBiH, koja je bila smještena u bivšem hotelu „Radoč“' u Bužimu, u razdoblju od početka prosinca 1994. do kraja travnja 1995. godine, u svojstvu referenta u vodu Vojne policije 505. bužimske brigade, zajedno s drugim pripadnicima 505. bužimske brigade, 5. korpusa ARBiH, postupao protivno pravilima međunarodnog humanitarnog prava, kršeći odredbe zajedničkog članka 3. stavak 1. točka a) i c) Ženevske konvencije o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata.
Protiv ove presude žalba nije dopuštena.
