Vijeće Apelacijskog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine je otpremilo drugostupanjsku presudu u predmetu Milan Trišić (S1 1 K 034450 24 Krž 6), kojom je djelomično uvažena žalba branitelja optuženika Milana Trišića, te je presuda Suda Bosne i Hercegovine od 13.12.2023. godine, preinačena u dijelu odluke o kazni, na način da je optuženik Milan Trišić, za kazneno djelo za koje je navedenom presudom oglašen krivim, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 13 (trinaest) godina. U preostalome dijelu žalba branitelja optuženika Milana Trišića je odbijena kao neutemeljena, te je prvostupanjska presuda u tom dijelu potvrđena.

Prvostupanjskom presudom Suda Bosne i Hercegovine od 13.12.2023. optuženik Milan Trišić je oglašen krivim da je radnjama opisanim u izreci prvostupanjske presude počinio kazneno djelo iz članka 172. stavak 1. točka h) u svezi s točkama k), a) i i) Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine (KZBiH), i to u odnosu na točke od 1 do 9 osuđujućeg dijela izreke, a sve kako je to detaljno precizirano u izreci presude, slijedom čega je uz primjenu odredbi članaka 39, 42. i 48. KZBiH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

Optuženik je oglašen krivim što je u razdoblju od travnja do listopada 1992. godine, na području općine Bratunac, za vrijeme oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini, u okviru široko rasprostranjenog i sustavnog napada vojske i policije Srpske Republike Bosne i Hercegovine, a potom Republike Srpske, usmjerenog protiv civilnog bošnjačkog stanovništva općine Bratunac, znajući za takav napad i da njegove radnje čine dio tog napada, kao pripadnik Teritorijalne obrane (TO) Bratunac, a kasnije Vojske Republike Srpske (VRS) Bratunačke brigade VP 7042, zajedno s drugim pripadnicima TO, VRS, Stanice javne sigurnosti Bratunac i pripadnicima paravojnih jedinica, s diskriminatornom namjerom, vršio progon civilnog stanovništva bošnjačke nacionalnosti na nacionalnom, etničkom i vjerskom temelju na području sela Hranča i grada Bratunca i to lišenjem života, zatvaranjem i drugim teškim oduzimanjem fizičke slobode, odvođenjem u logore, suprotno pravilima međunarodnog prava, ubojstvima, prisilnim nestankom, mučenjem i drugim nečovječnim djelima slične prirode, učinjenih u namjeri nanošenja velike patnje ili ozbiljnih fizičkih ili psihičkih ozljeda ili narušavanja zdravlja.

Istom presudom optuženik Milan Trišić je oslobođen od optužbe da je radnjama opisanim u prvostupanjskoj presudi počinio kazneno djelo iz članka 172. stavak 1. točke h) u svezi sa točkom i), a), f) i k) KZBiH, i to u odnosu na točke 1-5 oslobađajućeg dijela izreke, a kako je to detaljno navedeno i precizirano u izreci presude. U odnosu na oslobađajući dio presude optuženi je sukladno sa člankom 189. stavak 1. ZKPBiH, u cijelosti oslobođen naknade troškova kaznenog postupka, te su isti pali na teret proračunskih sredstava, dok su na temelju članka 198. stavak 3. ZKPBiH, oštećenici s eventualnim imovinskopravnim zahtjevom upućeni na parnicu.

Žalbu protiv prvostupanjske presude je izjavila obrana optuženika Trišića, povodom koje je donesena prethodno citirana drugostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske  presude nije dopuštena žalba.