Ovo rješenje doneseno je po žalbama koje su uložili Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, Damjanović Goran i Damjanović Zoran na rješenje Suda od 09. juna 2006., kojim je optuženima pritvor produžen do okončanja glavnog pretresa. Vanraspravno vijeće je odbilo žalbe Damjanović Gorana i Tužilaštva BiH, a uvažilo žalbu Damjanović Zorana, te preinačilo prvobitno rješenje tako što se Damjanović Zoranu pritvor ukida odmah.
Između ostalog, vijeće je zaključilo da nisu prezentirani konkretni dokazi koji bi doveli do zaključka da će optuženi Damjanović Zoran na slobodi ometati krivični postupak. Vijeće je prihvatilo zaključak sudije za prethodno saslušanje da tužilac nije ponudio konkretne dokaze koji bi ubijedili Sud da postoji opasnost od bjekstva ovog optuženog.
Optužnica Tužilaštva BiH tereti Damjanović Gorana i Damjanović Zorana za krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c (mučenje) Krivičnog zakona BiH. Prema navodima optužnice oni su kao pripadnici Vojske Srpske Republike Bosne i Hercegovine 2. juna 1992. godine aktivno učestvovali u premlaćivanju grupe od dvadeset do trideset zarobljenih muškaraca bošnjačke nacionalnosti u naselju Bojnik, općina Novi Grad, Sarajevo.
