Optužnica navodi da su optuženi u periodu od maja 1992. godine do marta 1993. godine, kao pripadnici oružanih snaga Vojske Srpske Republike BiH – rezervnog sastava policije SJB Zvornik, postupali suprotno odredbama ženevske konvencije.
Optužnica, između ostalog, navodi da je Sreten Lazarević u junu 1992. godine, kao zamjenik upravnika logora (koji se nalazio u zgradi Suda za prekršaje a kasnije u zgradi DP „Novi izvor“), skupa sa stražarima Miletom Markovićem i Slobodanom Ostojićem pretukao četiri zatvorenika od kojih je jedan izgubio svijest. Prema navodima optužnice, Sreten Lazarević je u junu 1992. godine predao jednog zatvorenika grupi nepoznatih civila koji su ovog civila, navodno, snažno pretukli u obližnjoj garaži, te potom odvezli u nepoznatom pravcu otkada mu se gubi svaki trag. Optužnica navodi da je Sreten Lazarević više puta dozvoljavao ulaz u zatvorske prostorije grupama srpskih vojnika koji su fizički i seksulno zlostavljali zatvorenike.
Prema navodima optužnice Dragan Stanojević je, kao stražar u logoru, u više navrata omogućavao grupama srpskih vojnika da muče i zlostavljaju zatvorenike. Prema navodima optužnice, u septembru 1992. godine, Dragan Stanojević je snažno pretukao jednog devedesetogodišnjeg zatvorenika.
