U optužnici se navodi da je optuženi Suljo Karajić u periodu od augusta 1994. do februara 1995. godine, u svojstvu komandanta voda Vojne policije u okviru Petog korpusa Armije RBiH, učestvovao u oružanom sukobu između Petog korpusa ARBiH i Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna na širem području Bihaća. Prema navodima optužnice Karajić je naredio i učestvovao u ubistvima i nečovječnom postupanju prema ratnim zarobljenicima i civilima. Optuženi Karajić je, navodno, dana 4. augusta 1994. godine, pozvao jednog od zarobljenih pripadnika Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna, koji su bili smješteni u podrumske prostorije motela „Radoč“ u Bužimu. Nakon što se zarobljenik popeo na krevet kako bi se odazvao pozivu optuženi je, navodno, ispalio kratki rafal u predio prsa pozvanog zarobljenika, tako da je on odmah podlegao. U optužnici se dalje navodi da je optuženi Suljo Karajić, između ostalog, neosnovano privodio i naređivao podređenim pripadnicima Vojne policije da privode civilno stanovništvo sela Todorovska Slapnica, Općina Velika Kladuša, za koje se pretpostavljalo da podržavaju ideju autonomije Zapadna Bosna. Civili su privođeni u seosku osnovnu školu gdje su, navodno, podvrgavani nečovječnom postupanju, psihičkoj torturi, a neki su lišeni života.
