Apelacijsko vijeće Odjela I za ratne zločine je 19. studenoga 2007. godine djelomično uvažilo žalbu branitelja optuženika Gorana Damjanovića, ukinulo točku 2. izrjeka prvostupanjske presude od 18. lipnja 2006. godine, te je u tome dijelu odredilo održavanje rasprave pred apelacijskim vijećem. U ostalome dijelu apelacijsko vijeće je potvrdilo prvostupanjsku presudu.
Prvostupanjsko vijeće je presudom od 18. lipnja 2006. godine osudilo Gorana Damjanovića na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina, a Zorana Damjanovića na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina i 6 mjeseci.
Presudom sudbenoga vijeća Goran i Zoran Damjanović su oglašeni krivim za kazneno djelo ratnoga zločina protiv civilnoga stanovništva. Oglašeni su krivim, što su 2. lipnja 1992. godine, u naselju Bojnik u Sarajevu, kao pripadnici Vojske Srpske Republike Bosne i Hercegovine, naoružani puškama i u vojnim uniformama, zajedno sa drugim vojnicima sudjelovali u premlaćivanju grupe od oko 20 do 30 zatočenih muškaraca bošnjačke nacionalnosti. Neki od zatočenika već su bili ranjeni nakon što su bili zatočeni ranije tijekom dana od strane vojnih snaga Srpske Republike Bosne i Hercegovine, u naselju Ahatovići. Premlaćivanje je trajalo od jednoga do tri sata kojom prigodom su optuženici, zajedno sa drugim vojnicima, zatočenike tukli puškama, palicama, bocama, te nogama i rukama, na taj način nanoseći žrtvama tešku tjelesnu i psihičku bol. Motiv premlaćivanja je, prema presudi sudbenoga vijeća, bio kažnjavanje zbog pružanja otpora prigodom napada na Ahatoviće, te činjenica da su žrtve bili Bošnjaci.
