Rješenjem Apelacionog vijeća, broj: X-KRŽ- 06/298 od 03.04.2008. godine uvažene su žalbe Tužilaštva Bosne i Hercegovine i branioca optuženog Lučić Kreše, pa je presuda Suda Bosne i Hercegovine broj: X-KR-06/298 od 19.09.2007.godine ukinuta i određeno održavanje pretresa pred vijećem Apelacionog odjeljenja Odjela I za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine.
Nakon provedenog pretresa pred Apelacionim vijećem ovog suda, donesena je pravnosnažna presuda, kojom je optuženi Krešo Lučić oslobođen od optužbe da je počinio krivično djelo zločin protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka e), f), i k) Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 180. stav 1. i članom 29. KZ BiH.
Naime, svestranom ocjenom svih dokaza izvedenih od strane optužbe i odbrane, te prezentirane materijalne dokumentacije, Sud je našao da Tužilaštvo nije, isključujući svaku razumnu sumnju, dokazalo da je optuženi Krešo Lučić, u vrijeme, na mjestu i na način naveden u optužnici počinio radnje koje su mu istom stavljene na teret, odnosno da je , bilo kao naredbodavac ili kao izvršitelj, u okviru širokog ili sistematičnog napada usmjerenog na općinu Kreševo, znajući za takav napad, u svojstvu zapovjednika Vojne policije Kreševo, poduzeo inkriminirane radnje iz optužnice, a što bi bile radnje izvršenja krivičnog djela- zločin protiv čovječnosti.
Apelaciono vijeće nije utvrdilo dokazanim ni postojanje nekog drugog djela iz Glave XVII KZ BiH u pogledu pojedinačnih inkriminacija, pa tako u okviru tačke 1. optužnice, Tužilaštvo kroz prezentiranu dokumentaciju nije dokazalo da je isti kroz svoje djelovanje predstavljao “kariku u lancu” sistema zatvaranja ljudi u tzv. “zatočeničke centre” kakvi su bili hangar “Šunje” I OŠ u Kreševu, te odvođenju na prinudne radove zatočenika iz navedenih centara.
Isti je slučaj i sa inkriminacijama iz tačaka 2.,3. i 4. optužnice, gdje je nesporno utvrđeno da je vršeno mučenje civila zatočenih u navedenim zatočeničkim centrima, naročito u hali “Šunje”, gdje su uvjeti njihovog boravka bili teški, jer zatočenici nisu imali dovoljno hrane i vode, sanitarni uslovi bili su jako loši, te da nisu imali adekvatnu medicinsku pomoć, ali nije, isključujući svaku razumnu sumnju, dokazano da je to vršio upravo optuženi.
Stoga je, primjenom načela “in dubio pro reo” da činjenice koje idu na štetu optuženom moraju biti utvrđene sa potpunom sigurnošću, tj. dokazane, a da, s druge strane činjenice koje idu u korist optuženog se uzimaju kao utvrđene, čak i ako su samo vjerovatne, optuženi Krešo Lučić oslobođen od optužbe.
Predmet
X-KRŽ-06/298