U izreci presude, između ostalog, se navodi da je optuženi Novak Đukić za vrijeme ratnog stanja u Bosni i Hercegovini, 25. maja 1995. godine, u svojstvu komandanta taktičke grupe Ozren Vojske Republike Srpske, naredio svojim jedinicama smještenim u selu Panjik – planina Ozren, da artiljerijskim projektilom granatiraju Tuzlu, i to bliži lokalitet centra grada zvani „Kapija“. Usljed eksplozije projektila smrtno je stradala 71 osoba, dok je ranjeno oko 130 osoba. Rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija broj 824 od 6. maja 1993. godine Tuzla je proglašena zaštićenom zonom. Prvostepeno vijeće je zaključilo da ovo djelo predstavlja direktan i neselektivan napad na civilno stanovništvo, suprotno odredbama međunarodnog prava.
Sud je usljed nedostatnih dokaza oslobodio Novaka Đukića optužbe da je dana, 28. maja 1995. godine naredio artiljerijskom vodu da izvrši granatiranje grada Tuzle sa devet artiljerijskih projektila.
Sud je donio rješenje prema kojem se produžava pritvor optuženom Đukiću i koji može trajati do upućivanja optuženog na izdržavanje kazne, a najduže do isteka trajanja izrečene kazne.
