Pretresno vijeće Odjela I Suda Bosne i Hercegovine, nakon održanog glavnog pretresa, izreklo je 21.decembra 2009. godine prvostepenu presudu kojom su optuženi Ratko Bundalo i Neđo Zeljaja oglašeni krivim za krivično djelo zločini protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka h) u vezi sa tačkama a), d), e), g), i) i k) Krivičnog zakona BiH (KZ BiH), u vezi sa članom 173. stav 1. tačka e) i f) KZ BiH i u vezi sa članom 175. stav 1. tačka b), a sve u vezi sa članom 180. stav 1. KZ BiH. Optuženi Ratko Bundalo je osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od 19 godina, dok je optuženi Neđo Zeljaja osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

Optuženi Ratko Bundalo i Neđo Zeljaja su oglašeni krivim što su u periodu od maja mjeseca 1992. godine do marta mjeseca 1993. godine, u okviru širokog i sistematičnog napada Vojske Republike Srpske (VRS), policijskih i paravojnih jedinica na civilno bošnjačko stanovništvo općine Kalinovik, kao svjesni učesnici udruženog zločinačkog pothvata planirali, naredili, učinili, poticali i pomagali progon bošnjačkog stanovništva općine Kalinovik, na političkoj, nacionalnoj, etničkoj i vjerskoj osnovi i to ubistvima, prisilnim preseljenjem stanovništva, protuzakonitim zatvaranjem, silovanjima, prisilnim nestancima, samovoljnim uništavanjem imovine u velikim razmjerama, nanošenjem velikih patnji i povreda tjelesnog integriteta, primjenjivanjem mjera zastrašivanja i terora i drugim nečovječnim djelima slične prirode. U tom periodu Ratko Bundalo se nalazio na dužnosti komandanta Taktičke grupe (TG) Kalinovik, a Neđo Zeljaja na dužnosti komandira Stanice milicije u SJB Kalinovik.

Tako su optuženi Bundalo i Zeljaja, između ostalog, u periodu od juna do septembra 1992. godine, učestvovali u formiranju i obezbjeđivanju funkcioniranja zatvora u O.Š. „Miladin Radojević” kako bi u isti protuzakonito zatvarali bošnjačko stanovništvo. U formiranom zatvoru  držano je oko 300 civila Bošnjaka, sa područja općina Kalinovik, Gacko, Nevesinje, Foča i Trnovo u neuslovnim prostorijama bez adekvatnog smještaja, lišenih mogućnosti obavljanja osnovnih higijenskih potreba, sa oskudnim dnevnim obrocima hrane, izloženi silovanjima, ubistvima, nečovječnom postupanju i raznom fizičkom i psihičkom zlostavljanju i ponižavanju od strane  vojnika srpskih oružanih snaga kojima su stražari dozvoljavali slobodan ulazak. Isto tako, optuženi su u julu i augustu 1992. godine aktivno učestvovali u formiranju i  funkcioniranju logora „Barutni magacin“ u Kalinoviku u kojem je nezakonito zatvoreno bošnjačko muško civilno stanovništvo Kalinovika i okolnih sela, dio zarobljenih civila iz Trnova i Jeleča, općina Foča, u kojem su civili zatočeni u nehumanim uslovima, bez elementarnog zadovoljavanja higijenskih potreba. Zatvorenici su, od strane vojske i  policajaca SJB Kalinovik, uz znanje i odobrenje optuženog Neđe Zeljaja, odvođeni na radnu obavezu i na prve borbene linije, gdje su  fizički zlostavljani i na kraju lišeni života. U izreci presude se, također, navodi da su dana, 05. augusta 1992. godine, po odobrenju komande Taktičke grupe iz Kalinovika i načelnika SJB Kalinovik, grupi vojnika srpskih oružanih snaga, iz logora “Barutni magacin” predati svi zatočeni civili radi navodnog odvođenja u KPD Foča. Vojnici su odvedene civile lišili života, osim jednoga. Tom prilikom odvedeni civili su nakon rata ekshumirani i identificirani, osim nekoliko civila, koji se i danas vode kao nestali.

Sud je optužene Bundala i Zeljaju oslobodio određenih tačaka optužnice kojima se optuženi terete za fizičko i psihičko zlostavljanje i silovanje zatvorenih civila.

Optuženi Đorđislav Aškraba je oslobođen svih tačaka optužnice.

Pretresno vijeće je, također, donijelo rješenje o produženju pritvora optuženima Bundalu i Zeljaji, dok je optuženom Aškrabi pritvor ukinut.