Sud Bosne i Hercegovine donio je 5. februara 2010. godine rješenje u predmetu Nusret Imamović i drugi, kojim se osumnjičenima Nusretu Imamoviću, Safetu Barčiću, Edisu Bosniću, Dževadu Hodžiću, Hajrudinu Ribiću, Senadu Midžiću i Mersedu Čekiću određuje jednomjesečni pritvor. Nusret Imamović, Safet Barčić, Edis Bosnić, Dževad Hodžić, Hajrudin Ribić, Senad Midžić i Mersed Čekić su, između ostalog, osumnjičeni za krivična djela iz KZ BiH: organizirani kriminal u vezi s krivičnim djelima napad na ustavni poredak i ugrožavanje teritorijalne cjeline, kao i krivičnim djelima iz KZ FBiH: izazivanje narodnosne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti i nedozvoljeno držanje oružja ili eksplozivnih materija. Pritvor prema ovom rješenju može trajati do 2. marta 2010.

Sud je, nakon razmatranja podnesenog dokaznog materijala, utvrdio da postoji osnovana sumnja da su osumnjičeni počinili krivična djela koja im se stavljaju na teret.  Sud je odredio pritvor cijeneći da postoje naročite okolnosti koje ukazuju da bi osumnjičeni puštanjem na slobodu ometali krivični postupak uticajem na svjedoke i saučesnike. Pritvor je određen, jer je Sud utvrdio postojanje naročitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi osumnjičeni puštanjem na slobodu mogli ponoviti krivično djelo ili dovršiti već pokušano. Sud je, također, utvrdio da postoje vanredne okolnosti, jer se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora deset godina ili teža kazna, a koje je posebno teško s obzirom na način izvršenja ili posljedicu krivičnog djela. Puštanje osumnjičenih na slobodu rezultiralo bi stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda.