Sud Bosne i Hercegovine je, nakon održane sjednice vijeća Apelacionog odjeljenja na kojoj su razmotrene žalbe Tužilaštva BiH i branilaca optuženog Mladena Blagojevića, donio drugostepenu presudu kojom se žalbe i tužilaštva i odbrane odbijaju kao neosnovane, te se potvrđuje prvostepena presuda od 06. novembra 2008. godine. Prvostepenom presudom optuženi Mladen Blagojević je oglašen krivim za krivično djelo zločini protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka h) u vezi sa tačkom k), sve u vezi sa članom 180. stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH), te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina. Istom presudom optuženi Mladen Blagojević je oslobođen dijela optužbi, dok su optuženi Zdravko Božić, Zoran Živanović i Željko Zarić oslobođeni svih optužbi da su počinili krivično djelo zločini protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka h) u vezi sa tačkom a), d) i e) KZ BiH.

Protiv prvostepene presude žalbu je izjavio tužilac Tužilaštva BiH i to zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni. Tužilaštvo BiH predložilo je da se djelimično ukine prvostepena presuda u vezi sa onim dijelovima presude koji se pominju u žalbi, te da se odredi održavanje glavnog pretresa pred vijećem Apelacionog odjeljenja da bi se otklonila kršenja odredaba krivičnog postupka, da se ponovo izvedu dokazi na osnovu kojih je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, te da se na osnovu toga optuženi oglase krivim za sva krivična djela navedena u izmijenjenoj optužnici.

Branioci optuženog Mladena Blagojevića su također uložili žalbu i to zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Nakon održane sjednica i nakon razmatranja prvostepene presude u granicama žalbenih navoda kojima se ona osporava, Apelaciono vijeće je utvrdilo da je sudeće vijeće pravilno ocjenilo izvedene dokaze te utvrdilo krivičnu odgovornost optuženog Blagojevića za počinjenje inkriminacije drugih nečovječnih djela iz člana 172. stav 1. krivičnog djela zločini protiv čovječnosti u vezi sa progonom iz istog člana, te istog osudilo na kaznu zatvora u trajanju od 7 godina. Nasuprot tome, prvostepeno vijeće  je optužene Božića, Živanovića i Zarića oslobodilo za sve krivično-pravne radnje koje su im izmjenjenom optužnicom stavljene na teret, ispravno zaključujući  da tužilaštvo kroz prezentirane dokaze nije uspjelo van razumne sumnje dokazati krivičnu odgovornost ove trojice optuženih za inkriminisane radnje.

Naime, i za Apelaciono vijeće je nesporno da su se predmetni zločini desili, međutim da bi optuženi snosili odgovrnost za počinjenje tih zločina, tužilaštvo je to moralo dokazati izvan svake razumne sumnje, što konkreto nije učinilo. Stoga je sudeće vijeće  primjenom načela „u sumnji za optuženog“, koje zahtjeva da činjenice koje idu na štetu optuženom moraju biti utvrđene sa potpunom sigurnošću, odnosno “van razumne sumnje, dok ukoliko postoji sumnja u odnosu na te činjenice, a kako je u konkretnom slučaju ovo vijeće našlo da takva sumnja postoji, one se ne mogu uzeti kao utvrđene.

S druge strane činjenice koje idu u korist optuženog se uzimaju kao utvrđene čak i ako su samo vjerovatne.

Imajući u vidu sve navedeno Apelaciono vijeće je odbilo uložene žalbe kao neosnovane, te potvrdilo prvostepenu presudu.