Sud Bosne i Hercegovine je 10. maja 2010. godine, nakon održanog glavnog pretresa, izrekao prvostepenu presudu kojom su optuženi Salih Alibašić, Željko Karanović i Đulzara Hozanović oglašeni krivim za krivično djelo organizirani kriminal iz člana 250. Krivičnog zakona BiH (KZ BiH) u vezi sa krivičnim djelom krijumčarenje osoba iz člana 189. KZ BiH. Optužena Đulzara Hozanović oglašena je krivom i za krivično djelo pranje novca iz člana 209. KZ BiH.

 

U skladu sa navedenim, Sud je optuženog Alibašića osudio na kaznu zatvora u trajanju od 11 godina, optuženima Karanoviću i Hozanovićevoj izrekao uslovne osude na način što je za Karanovića utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci, koja se neće izvršiti ako optuženi u roku od pet godina od dana pravosnažnosti ove presude ne počini novo krivično djelo, dok je u odnosu na Đulzaru Hozanović utvrdio jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 20 mjeseci koja se neće izvršiti ako u roku od pet godina od dana pravosnažnosti ove presude ne počini novo krivično djelo.

 

Optuženi Alibašić, Karanović i Hozanović su oglašeni krivim što su u vremenskom periodu od  kraja 2006. godine pa do kraja aprila 2007. godine, te od 4. juna do 26. septembra 2007. godine, iz koristoljublja, zajedno sa više drugih osoba nedozvoljeno prebacivali strane državljane iz Albanije preko teritorija Republike Makedonije, Kosova, Crne Gore i BiH, Hrvatske i Slovenije, u zemlje Evropske unije. Migranti nisu ispunjavali uslove za zakonit ulazak i zakonit boravak u državama u koje dolaze i u državama u koje žele otići. Optuženi Alibašić je organizirao i rukovodio grupom kojoj su pored optuženih Karanovića i Hozanovićeve pripadali i drugi članovi, te se povezao sa drugim osobama iz Hrvatske, Crne Gore i Albanije koje su postale pripadnici organizirane grupe ljudi koja je organizirana sa ciljem pripremanja  ilegalnog prebacivanja migranata. Na taj način, u navedenom vremenskom periodu, prokrijumčareno je 273 državljana Albanije i Kosova – ilegalnih migranata, po kom osnovu je od strane zločinačke organizacije ostvarena finansijska korist velike vrijednosti.

 

Optužena Đulzara Hozanović kriva je što je, nakon otvaranja transakcijkih računa na svoje ime te ime svoje majke, u vremenskom periodu od 2003. do 2007. godine, po uputama organizatora Saliha Alibašić, sa kojim živi u vanbračnoj zajednici, iz koristoljublja, pomogla mu u krijumčarenju stranih državljana - migranata i u dogovoru sa njim i drugim  pripadnicima organizirane grupe ljudi iz Albanije i sa Kosova, realizirala  brzo prebacivanje novačnih sredstava u EUR-ima putem Western uniona, tako što je primila novac u ukupnoj vrijednosti od 218.839,60 KM, na ime krijumčarenja osoba, odnosno prebacivanja migranata iz Albanije, Kosova, preko Makedonije, Crne Gore, BiH, Hrvatske, Slovenije i dalje u zemlje zapadne Evrope. Nakon što je primila novac na opisani način, optužena je transferirala novac u vrijednosti od 46.521,10 KM ostalim učesnicima u lancu krijumčarenja osoba (vozačima, vodićima i dr.) u BiH,  Hrvatskoj i Sloveniji, dok je razliku u iznosu od 171.818,57 KM zadržala za sebe i veći dio upotrijebila za kupovinu kuće, za kupovinu automobila, za renoviranje i opremanje navedene kuće i kuće u Velikoj Kladuši, koja se vodi na njenoj majci, kao i izgradnju novog objekta  pored kuće u Velikoj Kladuši, na koji način je izvršila legalizaciju dijela  novačnih sredstava, koje je pribavila učešćem u izvršenju krivičnog djela krijumčarenje osoba.

 

Sudeće vijeće je, također, donijelo odluku o oduzimanju imovinske koristi stečene krivičnim djelom, te se od optužene Hozanović oduzimaju kupljena nekretnina, putničko motorno vozilo marke \"Opel Frontera\", te novac u iznosu od 171.818,57 KM.

 

Optuženi Salih Alibašić oslobođen je pojedinih tačaka optužnice koje su ga teretile za krivično djelo organizirani kriminal iz člana 250. KZ BiH u vezi sa krivičnim djelom krijumčarenje osoba iz člana 189. KZ BiH.

 

Sud BiH donio je rješenje kojim se optuženom Alibašiću produžava pritvor koji može trajati do pravosnažnosti presude ili do upućivanja optuženog na izdržavanje kazne zatvora, a najduže devet mjeseci, odnosno do 10. februara 2011.godine ili do nove odluke Suda.

 

***

Svako se smatra nevinim za krivično djelo dok se pravomoćnom presudom ne utvrdi njegova krivnja (Član 3. ZKP BiH).

 

Prvostepeno vijeće donosi odluku na osnovu dokaza koje na glavnom pretresu izvedu tužilac i odbrana. Prvostepeno vijeće ne utvrđuje materijalnu istinu nego presudu zasniva na dokazima izvedenim na glavnom pretresu koji moraju biti van razumne sumnje da bi se mogla donijeti osuđujuća presuda.

 

Ova odluka nije pravosnažna. Protiv ove odluke je dozvoljena žalba koju će razmatrati Apelaciono odjeljenje ovog suda. U žalbi se mogu iznositi novi dokazi ako stranke i odbrana dokažu da nisu bili u mogućnosti da ih iznesu u prvostepenom postupku.

 

Poštivanje principa pretpostavke o nevinosti integralni je dio prava na pravično suđenje. Ne preporučuje se komentarisanje odluka prvostepenog vijeća do donošenja pravosnažne odluke. Mišljenja i informacije u vezi sa sudskim postupcima koji su u toku treba da budu prenošene i širene samo onda kada to ne stvara predrasude u pogledu pretpostavke o nevinosti osumnjičenog ili optuženog (Dodatak Preporuci Rec (2993) 13 Komiteta ministara Vijeća Evrope od 10. jula 2003. godine).

 

Ukoliko dođe do komentarisanja ove odluke, preporučuje se korištenje dodatnih pojašnjenja ovlaštenog portparola Suda. Poželjno je u komentare uključiti i mišljenja kompetentnih sagovornika iz akademske i advokatske zajednice.