Sud Bosne i Hercegovine je 13. aprila 2010. godine izrekao prvostepenu presudu kojom je optuženi Suljo Karajić osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 18 godina. Sud je optuženog Karajića oglasio krivim za krivična djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c) i e) Krivičnog zakona BiH (KZ BiH), te ratni zločin protiv ratnih zatočenika iz člana 175. stav 1. tačka a) i b) KZ BiH, u vezi sa članom 180. stav 1. i članom 29. KZ BiH.
Zbog nedostatka dokaza Tužilaštva u vezi samog događaja odnosno pravnog statusa osoba u skladu sa IV ženevskom konvencijom, optuženi je oslobođen optužbi po tri tačke optužnice u kojima se tereti za ubistvo, te psihičko i tjelesno maltretiranje civila i ratnih zatočenika.
Protiv navedene presude žalbe su blagovremeno izjavili Tužilaštvo BiH i branitelji optuženog.
Tužilaštvo BiH je žalbu izjavilo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o krivičnopravnoj sankciji, sa prijedlogom da apelaciono vijeće u cjelosti prihvati žalbu kao osnovanu, te preinači presudu u oslobađajućem dijelu, kao i da optuženom za počinjena krivična djela izrekne kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju dužem od izrečenih 18 godina.
Glavni branitelj optuženog presudu pobija zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka i povrede krivičnog zakona, a dodatni branitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o krivičnopravnoj sankciji, sa prijedlozima da se žalbe uvaže, te presuda u pobijanom osuđujućem dijelu ukine i odredi održavanje glavnog pretresa ili pak preinači, tako da se optuženi oslobodi od optužbe za tačke za koje je oglašen krivim ili da mu se izrekne blaža kazna ispod zakonskog minimuma.
Na održanoj sjednici apelacionog vijeća, stranke i branitelji optuženog su izložili žalbe i odgovore na žalbe, te u cjelosti ostali kod iznesenih navoda i prijedloga. Nakon što je ispitalo presudu u granicama žalbenih navoda apelaciono vijeće je donijelo rješenje o ukidanju prvostepene presude.
