U izreci presude se navodi kako su Lalović i Škiljević oslobođeni optužbi da su, u vremenskom periodu od početka maja do 16. decembra 1992. godine, svjesno i voljno učestvovali u udruženom zločinačkom napadu - Radoje Lalović u svojstvu upravnika, a Soniboj Škiljević od maja 1992. do decembra 1992. godine u svojstvu zamjenika upravnika, a od decembra 1992. do decembra 1995. godine u svojstvu upravnika Kazneno-popravnog doma „Butmir“ na Kuli, općina Ilidža, koji je funkcionirao većim dijelom kao zatočenički logor. Taj napad, koji je bio dio širokog i sistematičnog napada vojnih i policijskih, kao i paravojnih snaga tzv. Srpske republike BiH, a potom Republike Srpske, bio je usmjeren protiv civilnog nesrpskog stanovništva Sarajeva.
Škiljević i Lalović su oslobođeni optužbi da su svjesno i voljno učestvovali u udruženom zločinačkom pothvatu sa sviješću o postojanju organiziranog sistema zlostavljanja zatočenika nesrpske nacionalnosti, koji su bili zatočeni u KPD-u Butmir. Njihov cilj je podrazumijevao, na diskriminatornoj namjeri zasnovan, progon nesrpskog civilnog stanovništva na političkoj, nacionalnoj, etničkoj i vjerskoj osnovi. U okviru tog progona svojim su naređenjima, činjenjem i podstrekavanjem, doprinijeli izvršenju zajedničkog plana, prema kojem su vršena, suprotno pravilima međunarodnog prava, teška oduzimanja fizičke slobode i zatvaranja pod nehumanim uslovima civilnih osoba nesrpske nacionalnosti. Pored toga, na teret im se stavljalo namjerno lišavanje života (ubistva), nečovječna postupanja, nanošenja povreda tjelesnog integriteta i zdravlja, kao i mučenja i prisiljavanja na prinudni rad, te nepreduzimanje nužnih i razumnih mjera u sprječavanju činjenja navedenih djela i kažnjavanju počinilaca.
U prvostepenom postupku optuženi Radoje Lalović i Soniboj Škiljević su 16. juna 2010. godine oglašeni krivim za krivično djelo zločin protiv čovječnosti, te im je izrečena zatvorska kazna u trajanju od pet godina za Radoja Lalovića i osam godina za Soniboja Škiljevića.
Predmet
X-Krž/05/59