Vijeće Apelacionog odjeljenja, nakon održane javne sjednice, donijelo je i 27. jula 2011. godine otpremilo drugostepenu kojom se žalba Tužilaštva BiH odbija kao neosnovana, a žalba branioca optuženih Muniba Ušanovića i Miodraga Kureša se djelimično uvažava, pa se prvostepena presuda od 23. novembra 2009. godine, preinačava u pogledu pravne ocjene djela i odluke o kazni, na način se radnje iz tačke I A i I B pobijane presude za koje su optuženi oglašeni krivim, pravno kvalifikuju kao produženo krivično djelo porezne utaje iz člana 210. stav 2., u vezi sa članom 29. i 54. Krivičnog zakona BiH (KZ BiH), za koje im Sud utvrđuje kazne zatvora u trajanju od po dvije godine, a zatim uzimajući u obzir utvrđene kazne zatvora u trajanju od po tri godine za produženo krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 3., u vezi sa stavom 1. KZ FBiH, primjenom odredbi iz člana 53. KZ BiH, optužene Muniba Ušanovića i Miodraga Kureša osuđuje na jedinstvene kazne zatvora u trajanju od po četiri godine. U ostalom dijelu prvostepena presuda ostaje neizmjenjena.

 

Pretresno vijeće Odjela II izreklo je, 23. novembra 2009. godine, prvostepenu presudu kojom su optuženi Munib Ušanović i Miodrag Kureš oglašeni krivim za krivično djelo porezne utaje iz člana 210. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona BiH (KZ BiH), produženo krivično djelo porezne utaje iz člana 273. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije BiH (KZ FBiH) i produženo krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH, te osuđeni na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od po pet godina. Optuženim Ušanović Munibu i Kureš Miodragu je, pored izrečene kazne zatvora, izrečena i mjera sigurnosti Zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili  dužnosti iz člana 73. KZ BiH kojom se optuženim zabranjuje obavljanje rukovodnih dužnosti sa ovlaštenjima upravljanja i raspolaganja novčanim sredstvima i imovinom u trajanju od pet godina od pravosnažnosti presude, s tim da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere sigurnosti. Istovremeno Sud je naložio oduzimanje imovinske koristi pribavljene izvršenjem produženog krivičnog djela zloupotreba položaja ili ovlaštenja u iznosu od 248.147,00 KM  i  42.110,00 EUR.

 

Protiv navedene presude žalbe su blagovremeno izjavili, Tužilaštvo BiH i branilac optuženih Muniba Ušanovića i Miodraga Kureša.

 

Istaknutom žalbom, Tužilaštvo BiH je pobijanu presudu osporavalo zbog odluke o krivičnopravnoj sankciji, sa prijedlogom da vijeće Apelacionog odjeljenja istu uvaži, te preinači prvostepenu presudu u odluci o kazni, na način da se optuženi osude na kaznu zatvora u dužem trajanju. Branilac optuženih Muniba Ušanovića i Miodraga Kureša žalbu je izjavio zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede krivičnog zakona, te odluke o krivičnopravnim sankcijama i oduzimanju imovinske koristi, sa prijedlogom da vijeće Apelacionog odjeljenja žalbu uvaži, na način da prvostepenu presudu u njenom osuđujućem dijelu ukine, te nakon održanog  pretresa, optužene oslobodi od optužbe.

 

Apelaciono vijeće je, nakon održane javne sjednica, na kojoj su stranke i branilac u cijelosti ostali kod pismeno istaknutih žalbenih navoda i prijedloga, te su se ukratko osvrnuli i na žalbene tvrdnje suprotnih stranaka, razmotrilo predmetne žalbe u granicama žalbenih navoda, te donijelo drugostepenu presudu.