U izreci presude se između ostalog navodi, da je optuženi Rijad Rustempašić organizirao i rukovodio grupu ljudi, dok su optuženi Abdulah Handžić i Edis Velić postali pripadnicima pomenute grupe. Grupa je formirana i djelovala je u namjeri izvršenja terorističkog čina na teritoriji Bosne i Hercegovine sa ciljem ozbiljne destabilizacije osnovnih političkih, ustavnih i društevnih struktura BiH, te ozbiljnog zastrašivanja stanovništva. Optuženi su unutar ove grupe nastupali sa pozicija etničkog i religijskog ekstremizma i radikalizma zastupajući stavove da u Bosni i Hercegovini treba, upotrebom sile, uspostaviti državu uređenu po islamskim vjerskim propisima, odnosno šerijatsku državu. Optuženi su, u periodu od novembra 2007. godine do marta 2008. godine i od jula 2008. do novembra 2009. godine, u namjeri da na teritoriji BiH izvrše teroristički čin, poduzimali različite radnje koje po svojoj prirodi, znajući da motivi i ciljevi poduzimanja istih, mogu ozbiljno oštetiti državu BiH i međunarodne organizacije i da iste predstavljaju prijetnju sigurnosti BiH, pravima, slobodama i ličnoj sigurnosti građana zajamčenih Ustavom BiH. Optuženi su također nabavljali, posjedovali i osposobljavali se za korištenje oružja i improviziranih minskoeksplozivnih sredstava.
Sud je optužene Muhameda Rustempašića i Rijada Rustempašića oslobodio optužbe da su počinili krivična djela neovlašten promet oružjem i vojnom opremom te proizvodima dvojne upotrebe i udruživanje radi činjenja krivičnih djela.
Sud je prema optuženim Rijadu Rustempašiću, Abdulahu Handžiću i Edisu Veliću donio rješenje kojim se ukidaju mjere zabrane određene rješenjem Suda od 15. oktobra 2010. godine. Prema optuženim i dalje na snazi ostaju mjere zabrane privremenog oduzimanja važećih putnih isprava – pasoša uz zabranu izdavanja novih, kao i zabrana korištenja ličnih karata za prelazak državne granice BiH. Sud je u odnosu na optuženog Muhameda Rustempašića također donio rješenje o ukidanju mjera zabrane određenih rješenjem Suda od 19. aprila 2010. godine, a izmijenjenih rješenjem od 18. augusta 2010. godine.
***
Svako se smatra nevinim za krivično djelo dok se pravomoćnom presudom ne utvrdi njegova krivnja (Član 3. ZKP BiH).
Prvostepeno vijeće donosi odluku na osnovu dokaza koje na glavnom pretresu izvedu tužilac i odbrana. Prvostepeno vijeće ne utvrđuje materijalnu istinu nego presudu zasniva na dokazima izvedenim na glavnom pretresu koji moraju biti van razumne sumnje da bi se mogla donijeti osuđujuća presuda.
Ova odluka nije pravosnažna. Protiv ove odluke je dozvoljena žalba koju će razmatrati Apelaciono odjeljenje ovog suda. U žalbi se mogu iznositi novi dokazi ako stranke i odbrana dokažu da nisu bili u mogućnosti da ih iznesu u prvostepenom postupku.
Poštivanje principa pretpostavke o nevinosti integralni je dio prava na pravično suđenje. Ne preporučuje se komentarisanje odluka prvostepenog vijeća do donošenja pravosnažne odluke. Mišljenja i informacije u vezi sa sudskim postupcima koji su u toku treba da budu prenošene i širene samo onda kada to ne stvara predrasude u pogledu pretpostavke o nevinosti osumnjičenog ili optuženog (Dodatak Preporuci Rec (2993) 13 Komiteta ministara Vijeća Evrope od 10. jula 2003. godine).
Ukoliko dođe do komentarisanja ove odluke, preporučuje se korištenje dodatnih pojašnjenja ovlaštenog portparola Suda. Poželjno je u komentare uključiti i mišljenja kompetentnih sagovornika iz akademske i advokatske zajednice.
