U obrazloženju, Sud između ostalog navodi kako nije mogao naći postojanje osnovane sumnje da je osumnjičeni u periodu koji mu je stavljen na teret (april 1992. do kraja 1992. godine) bio komandant Teritorijalne Odbrane (TO), a samim time i član Kriznog štaba i Ratnog predsjedništa opštine Gacko. Tužilaštvo za tako nešto nije priložilo nikakav subjektivni i objektivni dokaz, ni jedan od saslušanih svjedoka tako nešto ne pominje, nisu priložene odluke o obrazovanju ratnog predsjedništva odnosno kriznog štaba, niti bilo koji drugi dokaz na osnovu kojeg bi se mogao zasnovati viši stepen sumnje, odnosno da je osumnjičeni učestvovao u izvršenju predmetnog krivičnog djela, a u svojstvu komandanta TO Gacko.
S obzirom da je, postojanje osnovane sumnje preduslov za određivanje pritvora iz bilo kojeg pritvorskog razloga, a u smislu člana 132. stav 1 ZKP BiH, te da Tužilaštvo Sudu nije predočilo ni jedan kvalitetan dokaz na osnovu kojeg bi se postojanje osnovane sumnje moglo utvrditi, Sud je, ne upuštajući se u postojanje posebnih pritvorskih razloga, prijedlog Tužilaštva za određivanje pritvora prema osumnjičenom Goranu Lučiću odbio kao neosnovan.