Kao predsjednica Suda Bosne i Hercegovine, institucije koja ima primarnu nadležnost za suđenje predmeta ratnih zločina, dužnost mi je i obaveza voditi računa o svim pravnim segmentima koji imaju direktan uticaj na naš rad. Stav koji sam iznijela, nakon što sam saznala da je Tužilaštvo BiH, na inicijativu člana Predsjedništva BiH, odustalo od potpisivanja Protokola sa Tužilaštvom Srbije, moj je lični stav i pravno mišljenje iza kojeg još uvijek čvrsto stojim. Uslijedio je medijski linč pojedinih medija koji su iskonstruisali tezu o tome kako sam zaustavila potpisivanje Protokola, te je zatraženo od VSTV-a da utvrdi moju „odgovornost“?! Ovakve optužbe ne doprinose stvaranju atmosfere u kojoj se može voditi demokratska rasprava. Na ovaj način će se osujetiti akademska i profesionalna zajednica od davanja stručnog mišljenja zbog bojazni da će se sve izrečeno dovesti u politički kontekst i biti predmet utvrđivanja odgovornosti za dato mišljenje. Stručni osvrt na tekst Protokola dala sam, ne samo kao predsjednica Suda, već i kao osoba pozvana da učestvuje u svim procesima vezanim za provođenje reformi u pravosuđu (Strukturalni dijalog, Startegija za rad na predmetima ratnih zločina i sl.).
Moralna i profesionalna obaveza bila je javno upozoriti na manjkavosti dokumenta i sigurno da se mišljenje pojedinca, dato nakon odustajanja od potpisivanja Protokola, nikako ne može koristiti kao razlog za njegovo nepotpisivanje, ukoliko su svi bili uvjereni u njegovu ispravnost. Neprihvatljiva je tvrdnja da je iznošenje mišljenja pritisak na rad Tužilaštva BiH.
Želim pojasniti svoj stav: regionalna saradnja je potrebna i treba je podržati, sporazumi su neophodni i treba ih potpisati – ali isključivo poštujući sve ranije preuzete obaveze po međunarodnom pravu.
„Analiza zastoja u implementaciji Državne strategije za procesuiranje ratnih zločina“, sačinjena u Sudu BiH, dokument je koji je u javnosti potpuno neosnovano predstavljen kao „udar na pravni poredak“! Tačno je da je analiza napravljena i da je dokument poslan i na adrese i pojedinih međunarodnih institucija u BiH, ali se potpuno izostavlja činjenica da je primarno upućen domaćim organima: Nadzornom tijelu za praćenje provođenja Strategije, VSTV-u, te Tužilaštvu BiH. U Nadzornom tijelu sjede i predstavnici ministarstava pravde države BiH, RS, FBiH i Brčko Distrikta , te ministarstava finansija svih ovih nivoa – kojima je tekst prvenstveno i namijenjen.
Već duže vrijeme u javnosti se pokušava prezentirati teza prema kojoj je Sud BiH glavni kočničar u implementaciji Državne strategije za procesuiranje ratnih zločina. Da to nije istina u više navrata potvrdio je i predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH javno prozvavši odgovorne. Sud nema niti jednog zaostatka u predmetima RZ. Sud BiH od usvajanja Strategije javno poziva na njenu dosljednu implementaciju, no naši zahtjevi nisu nailazili na razumijevanje. Stoga niti možemo niti želimo preuzeti odgovornost za problem koji je proizašao iz godina nerada pojedinih institucija. Oni koji su imali priliku pročitati Analizu i koji se zaista bave problematikom zastoja u provođenju Strategije dobili su odgovore na sva pitanja, no čini se da su bile važnije adrese na koje je Analiza poslana od njenog samog sadržaja. To je očit znak stavljanja stručnih pitanja u politčki kontekst i rasprave o međunarodnom prisustvu u BiH. Sadržajem Analize se niti pojedini novinari niti političari nisu željeli baviti, samo su paušalno ocjenili da je riječ o udaru na pravni poredak uskrativši nas za pojašnjenje na koji način je izvršen taj udar.
Konačno, Analiza je poslana na adrese međunarodnih institucija čiji monitori prate naša suđenja posljednjih 7 godina i onih koje su zadužene za praćenje napretka BiH u poglavlju „Pravosuđe“ i od čijih izvještaja uveliko zavisi put BiH ka euroatlanskim integracijama. S istim tim međunarodnim organizacijama blisko sarađuju sve državne institucije i sasvim je jasno da je neodrživa teza o takozvanom udaru na pravni poredak.
Svjedoci smo da je u posljednjih godinu dana počelo periodično prebrojavanje optuženih za ratne zločine po nacionalnoj osnovi, te analiza nacionalne pripadnosti sudija Suda BiH koje, svima je poznato, imenuje VSTV, a ne predsjednik Suda BiH. Transparentnost rada Suda i objavljivanje podataka na web stranici dostupnoj širokoj javnosti – zloupotrebljava se na najgori način. Pravosnažne presude redovan su predmet parlamentarnih rasprava. Sud BiH stavljen je u poziciju da svakih nekoliko mjeseci opravdava nacionalnu zastupljenost u presuđenim predmetima. Nažalost, dužna sam ponoviti da Sud ne bira optužnice i predmete u nastojanju da se postigne nacionalni balans kod izrečenih presuda.
Kontinuirani napadi na Sud BiH i mene kao predsjednicu sve vrijeme praćeni su žestokom medijskom kampanjom usmjerenom na moju javnu diskreditaciju i potkopavanje ugleda institucije na čijem sam čelu. Pojedini mediji ne štede ni vrijeme ni medijski prostor za rušenje ugleda Suda BiH, a posljednji primjer u nizu je emisija Presing RTVRS, od 12. decembra 2011. godine, koja je tipičan primjer pristrasnosti, političkog uticaja, neodgovornosti i novinarskog neprofesionalizma. Iako sam prvobitno pristala gostovati u emisiji Presing, uz uslov da i ostali sagovornici budu kompetentni predstavnici pravosudnog sistema BiH, drago mi je što se to nije desilo jer je emisija bila zasnovana na manipulaciji javnih podataka i neosnovanim zaključcima koji su imali samo jedan cilj – diskreditirati Sud BiH. No urednica emisije otišla je korak dalje u pokušaju moje lične diskreditacije citirajući moje navodne izjave, koje ovim putem demantujem, i to: „Svi smo mi Ejup Ganić“, „Naša se odbrana ne može izjednačiti sa njihovom agresijom“, „Dudaković nije zločinac, nego branitelj“ niti jednom ne navodeći izvore ovih informacija, gdje sam ja to izjavila, koje medijske kuće su to objavile i kada. Javno i odgovorno tvrdim da je riječ o notornim lažima koje je urednica plasirala zaboravljajući sva načela časne novinarske profesije.
No najveća neistina koja se kontinuirano pokušava plasirati jeste prikazati me kao „zaštitnika bošnjačke politike“ koji radi prema instrukcijama političkih mentora. Privilegovana sam što se bavim poslom koji je potpuno nezavisan od politike i besmislene su tvrdnje da osobi koja je čitav svoj radni vijek od skoro 40 godina provela isključivo u pravosuđu, trebaju politički mentori po bilo kom osnovu.
PREDSJEDNICA SUDA
Meddžida Kreso