1. Sud Bosne i Hercegovine ne prihvata primjedbe Nadzornog odbora da je pismo koje je predsjednica Suda BiH uputila pojedinim domaćim i međunarodnim institucijama „neopravdano“. Pismo, iza kojeg stoje sve sudije Odjela I za ratne zločine Suda BiH, bavi se gorućim problemima, godinama ignorisanim od onih koji su se njima trebali baviti, a iz samo njima poznatih razloga to nisu činili, prebacujući odgovornost na druge. Sama „bura“ koju je ovo pismo izazvalo dovoljno govori o značaju njegovog sadržaja i potrebi da se o ovoj temi otvoreno govori. Pored toga, ne vidimo ništa sporno u činjenici što je pismo upućeno i međunarodnim organizacijama čiji predstavnici prisustvuju sastancima Nadzornog odbora. Oni i trebaju biti upoznati sa problemima u vezi s (ne)implementacijom Državne strategije.
2. Sudu BiH nisu potrebne preporuke za ispunjavanje Zakonom i Strategijom predviđenih obaveza. Upravo je Sud BiH institucija koja je, od trenutka usvajanja ovog dokumenta, insistirala na provođenju svih zacrtanih obaveza. Ne možemo i ne želimo prihvatiti kritike za zastoj u implementaciji Strategije do kojeg je došlo kao rezultat pasivnosti drugih nadležnih institucija. Pored toga, naglašavamo da se ne slažemo sa zaključkom kojim Nadzorno tijelo preporučuje Sudu BiH i Tužilaštvu BiH da „intenziviraju međusobnu komunikaciju radi prevazilaženja međusobnih problema u saradnji procesuiranja predmeta ratnih zločina”. Tužilaštvo BiH je jedna strana u postupku i neprimjerena je bilo kakva preporuka „za saradnju“ kada je u pitanju bilo koja strana u postupku.
3. Nakon preuzimanja dužnosti v.d. glavnog tužioca Tužilaštva BiH, gospođa Jadranka Lokmić – Misirača odmah je ispoštovala Strategijom predviđenu obavezu i Sudu BiH dostavila podatke o broju predmeta. Fiksno vijeće Suda BiH je, s druge strane, promptno pristupilo klasifikaciji predmeta odredivši sebi rok od 2 mjeseca u kojem posao treba biti završen. S tim u vezi, Tužilaštvu BiH već je dostavljena obavijest o tome koji predmeti bi, u skladu s kriterijima utvrđenim Strategijom, trebali biti preneseni na entitetske nivoe, a koji će biti procesuirani na državnom nivou.
Dakle, Sud Bosne i Hercegovine izvršio je svoju obavezu čim mu je omogućeno da obavi svoj dio posla i niko nas na to nije trebao podsjećati niti apelovati. No, s obzirom da smo u izvršavanju obaveza, bili ovisni o drugima, morali smo poduzeti dodatne napore kako bi se konačno pokrenula implementacija Strategije. Jedan od koraka je i pismo predsjednice Suda koje je bilo ne samo potrebno, nego i neophodno. Stoga ne prihvatamo kritike Nadzornog odbora koje nema mandat odlučivati o korespondenciji predsjednice Suda i mjerama koje ona poduzima kako bi se omogućio nesmetan rad ove institucije, kao što nema mandat ni za određivanje obima „saradnje“ Suda i Tužilaštva BiH, jer je ta „saradnja“ već jasno definisana važećim Zakonom i Državnom Strategijom.