Prije svega, niti naši kritizeri nisu mogli ustvrditi da je podnošenje tužbe bilo nezakonito, a niti da je Sud BiH, rješavajući po predmetnoj tužbi, postupio suprotno zakonu.
Kako je to onda naše ponašanje neprimjereno ili nemoralno?
Da li to znači da su zakoni po kojima u ovoj zemlji građani ostvaruju svoja prava i sudovi postupaju, neprimjereni i nemoralni, i ako jesu, ko je za to odgovoran?
Zar nije u nadležnosti zakonodavne vlasti da donosi zakone koji su primjereni i moralni!
Nadalje, osnovni kriteriji iznošenja pravnog mišljenja su da se za određen stav daju razlozi i ponudi „ primjereno i moralno rješenje“.
Prema autorima mišljenja, primjereno i moralno bi bilo da sudije nisu uopšte pristupile Sudu radi ostvarenja svojih prava, što znači da zagovaraju nepoštivanje osnovnih ljudskih prava garantovanih Ustavom. Sudije su građani kao i svi drugi i svoja prava, po bilo kojem osnovu, ostvaruju pred sudovima u BiH, u skladu sa nadležnostima tih sudova.
U konkretnom predmetu, jedini stvarno nadležni sud je, Sud BiH, i nema nikakve zakonske mogućnosti da Sud BiH ili neko drugo pravosudno tijelo, prenese nadležnost na drugi sud, jer nema neposredno višeg suda, Sudu BiH.
Svjesni ovakvog zakonskog rješenja, i da to može imati zbunjujuću percepciju u javnosti, sudije ovog suda su, već nekoliko godina, pokretale više inicijativa za izmjenu postojećih zakonskih rješenja, ali nismo naišli na razumijevanje nadležnih tijela, predstavnika zakonodavne, izvršne, pa i sudske vlasti, što znači da isti nisu vršili svoju zakonsku dužnost, i sada za svoje propuste okrivljuju sudije Suda BiH.
Sud BiH je i prije ovog predmeta donio nekoliko sudskih odluka u kojima su stranke u postupku bile sudije ovog suda, i već tada smo zahtjevali izmjene odgovarajućih zakona, ali nije bilo reakcije nadležnih, jer očigledno da predmeti nisu bili interesantni, niti podobni da se proizvede ovako negativna reakcija protiv sudija ovog suda.
U situaciji kada odlučujete o nekom pitanju i kada uvidite da postojeće zakonsko rješenje nija adekvatno, imate mogućnost da primjenite zakon ili ne riješite predmet. U takvoj situaciji sud je dužan primjeniti zakon i onda kada isti ima određene manjkavosti, jer je i to bolje nego ne rješavati predmet, što u biti znači poštivanje vladavine prava.
Sudije u Bosni i Hercegovini već dugi niz godina traže rješavanje mnogih pitanja vezanih za prava po osnovu radnog odnosa, ali se nadležni organi oglušuju o takve zahtjeve , o čemu svjedoči i nedavna Odluka Ustavnog suda F BiH, po zahtjevu sudija iz Federacije BiH, kojom je utvrđena diskriminacija tj. da Zakon o plaćama i drugim naknadama sudaca i tužitelja u F BiH nije u skladu sa Ustavom FBiH.
Da nosici zakonodavne vlasti na svim nivoima i VSTV, koje ima mandat da osigura nezavisno i profesionalno sudstvo, koje pretpostavlja i stvaranje nesmetanih uslova za kvalitetan rad svakog sudije, rade svoj posao, onda sudije ne bi svoja prava ostvarivali tužbama. Kako očekivati povjerenje građana u sudije, kao nosioce sudske vlasti, ako ni sudije nisu u mogućnosti zaštititi svoja prava!
Iako smo duboko povrijeđeni ovakvim odnosom , prije svega VSTV-a, imajući u vidu njegov mandat, a i pojedinaca koji su i ovaj predmet iskoristili za negiranje i omalovažavanje sudija i Suda BiH, ovo obraćanje nije rezultat želje da se opravdamo njima, nego da našim građanima damo pojašnjenje onoga što jeste ključno i bitno u vezi sa ovom presudom.
Sarajevo, 30. mart 2012. godine Sudije Suda BiH