Protiv navedene presude žalbu je izjavilo Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine, zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, sa prijedlogom da vijeće Apelacijskoga odjeljenja preinači presudu u pogledu odluke o kazni i optuženiku izrekne kaznu zatvora u dužem trajanju, u granicama zakonom propisane kazne za ovo kazneno djelo.
Žalbu je, također, izjavila i braniteljica optuženika zbog bitnih povreda odredaba kaznenoga postupka, povrede kaznenoga zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnoga stanja, odluke o kaznenopravnoj sankciji i odluke o imovinskopravnome zahtjevu. Pri tome je predloženo da Apelacijsko vijeće preinači prvostupanjsku presudu, na način da donese presudu kojom se optuženik oslobađa od optužbe ili da ukine presudu i održi pretres.
Vijeće Apelacijskoga odjeljenja je održalo javnu sjednicu na kojoj su tužiteljstvo i obrana iznijeli i ukratko obrazložili svoje žalbene navode, potom ispitalo pobijanu presudu u granicama istaknutih žalbenih prigovora i donijelo drugostupanjsku presudu kojom se prvostupanjska presuda potvrđuje.
Prvostupanjskom presudom optuženik Velibor Bogdanović oglašen je krivim što je, za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini i oružanog sukoba na području općine Mostar između Armije RBiH sa jedne strane i HVO-a sa druge strane, kao pripadnik HVO-a, u noći sa 25. na 26. svibanj 1993. godine, zajedno sa petoro neidentificiranih i naoružanih vojnika, ušao u stan bošnjačkoga bračnoga para u Mostaru. Tom prigodom optuženik Bogdanović, zajedno sa drugim vojnicima, izvršio je pretres stana, te su otuđili dragocjenosti i tehničku robu. Nakon toga, optuženik Bogdanović je uporabom sile i prijetnji prisilio ženu na seksualni odnos. Optuženik je, također, zajedno sa ostalim vojnicima, njenoga supruga protupravno odveo u logor „Heliodrom“, odakle je oštećeni premještan i zatvaran i na druge lokacije, u kojima je bio zatočen oko trideset dana.
