Otpremljena drugostepena presuda u predmetu Goran Bilić i dr.

29.08.2012, 14:00
Vijeće Apelacionog odjeljenja za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Suda BiH, donijelo je i 27. augusta 2012. godine, otpremilo drugostepenu presudu u predmetu Goran Bilić i dr., kojom se žalba branilaca optuženog Dragana Mandića djelimično uvažava i prvostepena presuda od 29. augusta 2011. godine, u osuđujućem dijelu preinačava, na način što se, na osnovu člana 283. tačka d) ZKP BiH, protiv optuženog Dragana Mandića optužba odbija za radnje opisane pod tačkama a) i b) izreke osuđujućeg dijela presude. Također se uvažava žalba Tužilaštva BiH u odnosu na osuđujući dio pobijane presude, pa se navedena presuda preinačava u dijelu odluke o kazni, tako što se optuženi Dragan Mandić, za krivično djelo Zloupotreba položaja i ovlašćenja iz člana 383. stav 3. Krivičnog zakona Federacije BiH (KZ FBiH), za koje je tom presudom oglašen krivim, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

Djelimičnim uvažavanjem žalbe Tužilaštva BiH, u dijelu koji se odnosi na oslobađajući dio prvostepene presude, ukida se prvostepena presuda u odnosu na optužene Tomislava Martinovića i Srećka Glibića, za radnje opisane u tački 7. izreke oslobađajućeg dijela presude, koje su pravno kvalifikovane kao krivično djelo Zloupotreba položaja i ovlašćenja iz člana 383. stav 3. KZ FBiH, te se u tom dijelu određuje održavanje pretresa pred drugostepenim vijećem Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine. U ostalom oslobađajućem dijelu  presude, žalba Tužilaštva BiH se odbija kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđuje.

U preostalom, nepobijanom dijelu, prvostepena presuda ostaje neizmjenjena.

Prvostepenom presudom od 29. augusta 2011. godine optuženi Dragan Mandić je oglašen krivim da je počinio krivično djelo Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 3. (KZ FBiH), te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Od slijedećih pravnih lica: Općinski odbor HDZ Konjic, „Redarstvenik“ d.o.o. Mostar, Nogometni klub „Redarstvenik“, Županijski odbor HDZ Ramsko-Neretvansko-Humske Županije, Turistička zajednica Općine Neum i od fizičkih lica: Ivice Leutara i Slavice Šantić, oduzima se pribavljena imovinska korist na način da se istima nalaže da izvrše povrat darovanih vozila, a ukoliko vraćanje nije moguće, isti se obavezuju da izvrše uplatu novčanih iznosa koji odgovaraju protuvrijednosti darovanih vozila, u korist budžeta Bosne i Hercegovine. Optuženi Goran Bilić, Dragan Brkić, Miroslav Ćorić, Srećko Glibić, Dragan Mandić, Tomislav Martinović, Josip Merdžo i Sead Šehić, oslobođeni su od odgovornosti po svim ostalim tačkama optužnice, budući da nije dokazano da su počinili radnje, odnosno  krivično djelo Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 3. KZ FBiH.

Optuženi Srećko Glibić oslobođen je od optužbe da je počinio krivično djelo Nedozvoljeno držanje oružja ili eksplozivnih materija iz člana 371. stav 1. KZ FBiH. Budući da je Tužilaštvo u toku postupka odustalo od krivičnog gonjenja u pogledu pojedinih tačka optužnice, u odnosu na optuženog Dragana Brkića, Tomislava Martinovića i Srećka Glibića, odbijena je optužnica da su isti počinili krivično djelo Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 3. KZ FBiH, te optuženi Tomislav Martinović i Srećko Glibić krivično djelo neprijavljivanje krivičnog djela ili učinitelja, iz člana 345. stav 2. KZ FBiH.

Protiv navedene presude žalbu su izjavili branioci optuženog Dragana Mandića, u odnosu na osuđujući dio pobijane presude, te Tužilaštvo BiH koje presudu pobija u odnosu na osuđujući i oslobađajući dio.

Apelaciono vijeće održalo je javnu sjednicu na kojoj su svoje žalbe i odgovore na žalbe ukratko izložili tužilac i branilac optuženog Dragana Mandića, istakavši da u cijelosti ostaju kod žalbenih razloga. Odgovor na žalbu Tužilaštva izložili su i branioci ostalih optuženih. Apelaciono vijeće je ispitalo pobijanu presudu u granicama žalbenih prigovora, te  na temelju tako izvršene ocjene donijelo drugostepenu presudu.

Optuženi Dragan Mandić oglašen je krivim što je, u periodu od 23. novembra 1998. godine do 2001. godine, postupajući u svojstvu službene osobe u Federaciji BiH, kao ministar unutrašnjih poslova Hercegovačko – neretvanskog kantona (HNK), protivno odredbi člana 3. Zakona o Vladi HNK prema kojoj je Vlada HNK zadužena za upravljanje imovinom kantona, prekoračivši granice svoje službene ovlasti, potpisao 12 odluka o doniranju vozila Ministarstva unutrašnjih poslova HNK trećim licima. Na taj način je pričinio štetu budžetu HNK u iznosu od 99.329,70 KM, a istovremeno pribavio imovinsku korist trećim licima.