Pretresno vijeće Odjela I za ratne zločine Suda BiH, nakon održanog glavnog pretresa, u predmetu Eso Macić, izreklo je 15. novembra 2012. godine prvostepenu presudu kojem je optuženi Eso Macić oglašen krivim da je počinio krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c) Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH), u vezi sa članom 29. i članom 180. stav 1. istog zakona. Za navedeno krivično djelo pretresno vijeće je optuženom Maciću izreklo kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

 

Optuženi Eso Macić je oglašen krivim što je u periodu od maja mjeseca do decembra 1992. godine, za vrijeme oružanog sukoba između Armije RBiH i Vojske Srpske Republike BiH na području općine Konjic, kao pripadnik Armije RBiH, prema civilima srpske nacionalnosti zatočenim u logoru „Čelebići“, gdje su držani u nehumanim uvjetima i podvrgnuti ubistvima, namjernom nanošenju snažnog tjelesnog i duševnog bola i patnji postupao suprotno pravilima međunarodnog humanitarnog prava. Tako je, između ostalog, optuženi Macić sredinom juna mjeseca 1992.godine, zajedno sa drugim čuvarima logora „Čelebići“, teško pretukao starijeg zatočenika, svjestan da usljed zadatih udaraca, životne dobi oštećenog može nastupiti njegova smrt, pristao na takvu posljedicu. Dalje, optuženi Macić je oglašen krivim da je lišio života jednog zatočenika na način da je iz puške pucao u pravcu grudnog koša i glave oštećenog, usmrtivši ga na licu mjesta, te da je u više navrata, zajedno sa drugim čuvarima logora „Čelebići“, učestvovao u nečovječnom postupanju i namjernom nanošenju snažnog tijelesnog i duševnog bola i patnje zatočenicima.

 

Optuženi Eso Macić je oslobođen optužbe da je počinio određene radnje navedene u optužnici, a iz razloga što nije dokazano da je optuženi počinio radnje za koje se optužuje.

 

 

 

Svako se smatra nevinim za krivično djelo dok se pravomoćnom presudom ne utvrdi njegova krivnja (Član 3. ZKP BiH).

 

Prvostepeno vijeće donosi odluku na osnovu dokaza koje na glavnom pretresu izvedu tužilac i odbrana. Prvostepeno vijeće presudu zasniva na dokazima izvedenim na glavnom pretresu koji moraju biti van razumne sumnje da bi se mogla donijeti osuđujuća presuda.

 

Ova odluka nije pravosnažna. Protiv ove odluke je dozvoljena žalba koju će razmatrati Apelaciono odjeljenje ovog suda. U žalbi se mogu iznositi novi dokazi ako stranke i odbrana dokažu da nisu bili u mogućnosti da ih iznesu u prvostepenom postupku.

 

Poštivanje principa pretpostavke o nevinosti integralni je dio prava na pravično suđenje. Ne preporučuje se komentarisanje odluka prvostepenog vijeća do donošenja pravosnažne odluke. Mišljenja i informacije u vezi sa sudskim postupcima koji su u toku treba da budu prenošene i širene samo onda kada to ne stvara predrasude u pogledu pretpostavke o nevinosti osumnjičenog ili optuženog (Dodatak Preporuci Rec (2993) 13 Komiteta ministara Vijeća Evrope od 10. jula 2003. godine).

 

Ukoliko dođe do komentarisanja ove odluke, preporučuje se korištenje dodatnih pojašnjenja ovlaštenog portparola Suda. Poželjno je u komentare uključiti i mišljenja kompetentnih sagovornika iz akademske i advokatske zajednice.