Istovremeno, sudeće vijeće je donijelo rješenje o produženju pritvora optuženom Kuvelji. Pritvor prema ovom rješenju može trajati najduže devet mjeseci odnosno do 11. oktobra 2013. godine.
Optuženi Božidar Kuvelja je oglašen krivim što je, u periodu od 06. do 19. jula 1995. godine, za vrijeme širokog i sistematičnog napada koji su preduzimali Vojska Republike Srpske (VRS) i Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS), usmjerenog protiv civilnog bošnjačkog stanovništva zaštićene UN zone „Srebrenica“, kao policajac u sastavu II voda I čete Centra za obuku Jahorina Specijalne brigade policije (SBP) MUP RS, znajući za taj napad i da njegove radnje čine dio tog napada, počinio progon bošnjačkog stanovništva zaštićene UN zone „Srebrenica“ na etničkoj i vjerskoj osnovi i to prisilnim preseljenjem i ubistvima.
Optuženi Kuvelja je, zajedno sa drugim pripadnicima čete, dana 12. jula 1995. godine, učestvovao u pretresu naselja u blizini Potočara, koja su do tada naseljavali stanovnici bošnjačke nacionalnosti, s ciljem sakupljanja civilnog bošnjačkog stanovništva u sabirni centar u Potočarima, a zatim počev od popodnevnih sati 12. jula do kasnih popodnevnih sati 13. jula 1995. godine, zajedno sa drugim pripadnicima I čete i drugih jedinica MUP RS i VRS, smještao žene, djecu i starije u autobuse i kamione, kako bi ih prisilno premjestili na područje pod kontrolom Armije R BiH, a muškarce civile Bošnjake - njih više od 1000, među kojima i malodobne dječake i starije osobe odvajali, prethodno im oduzimajući lične stvari, uključujući lične isprave, novac i dragocijenosti, udarali ih kundacima pušaka i nogama, a zatim ih sprovodili u obližnju „bijelu kuću“, koju su obezbjeđivali pripadnici Centra za obuku Jahorina, odakle su zarobljeni muškarci Bošnjaci autobusima prevoženi prvo u Bratunac, a potom na mjesta pogubljenja na širem području općine Zvornik.
Optuženi je u večernjim satima 13. jula 1995. godine, zajedno sa pripadnicima Centra za obuku Jahorina, svjestan da je ubijanje muškaraca Bošnjaka u toku, na lokaciji skladišta ZZ Kravica i duž ceste Bratunac-Konjević Polje, s ciljem zarobljavanja i likvidacije muškaraca Bošnjaka, pucajući iz automatskog oružja i bacajući ručne bombe nastavili sa pogubljenjima preživjelih muškaraca Bošnjaka u skladištu kao i onih koji su pokušali pobjeći. Slijedećeg dana, u jutarnjim satima, nakon što su preživjele zarobljenike, njih nekoliko desetina prethodno na prevaran način namamili da izađu iz skladišta, postrojili u više vrsta, naredili im da kleknu i potom, optuženi Božidar Kuvelja iz puškomitraljeza, a ostali pucajući iz automatskih pušaka strijeljali ih. Nakon što su izvršili strijeljanje svih zarobljenika, pripadnici te jedinice s namjerom da ne ostane preživjelih, one zarobljenike koji su davali znake života, ponovo pucali u iste kako ne bi preživjeli, čija mrtva tijela su pokrivali sijenom kako bi sakrili pogubljenja, a kada je otpočelo odvoženje leševa, pripadnici Centra za obuku ustrijelili su jednog preživjelog koji je pokušao da pobjegne.
***
Svako se smatra nevinim za krivično djelo dok se pravomoćnom presudom ne utvrdi njegova krivnja (Član 3. ZKP BiH).
Prvostepeno vijeće donosi odluku na osnovu dokaza koje na glavnom pretresu izvedu tužilac i odbrana. Prvostepeno vijeće presudu zasniva na dokazima izvedenim na glavnom pretresu koji moraju biti van razumne sumnje da bi se mogla donijeti osuđujuća presuda.
Ova odluka nije pravosnažna. Protiv ove odluke je dozvoljena žalba koju će razmatrati Apelaciono odjeljenje ovog suda. U žalbi se mogu iznositi novi dokazi ako stranke i odbrana dokažu da nisu bili u mogućnosti da ih iznesu u prvostepenom postupku.
Poštivanje principa pretpostavke o nevinosti integralni je dio prava na pravično suđenje. Ne preporučuje se komentarisanje odluka prvostepenog vijeća do donošenja pravosnažne odluke. Mišljenja i informacije u vezi sa sudskim postupcima koji su u toku treba da budu prenošene i širene samo onda kada to ne stvara predrasude u pogledu pretpostavke o nevinosti osumnjičenog ili optuženog (Dodatak Preporuci Rec (2993) 13 Komiteta ministara Vijeća Evrope od 10. jula 2003. godine).
Ukoliko dođe do komentarisanja ove odluke, preporučuje se korištenje dodatnih pojašnjenja ovlaštenog portparola Suda. Poželjno je u komentare uključiti i mišljenja kompetentnih sagovornika iz akademske i advokatske zajednice.
