Sud Bosne i Hercegovine je dana 28.08.2013. godine izrekao presudu u predmetu Goran Sarić, kojom je optuženi oglašen krivim da je, u okviru širokog i sistematičnog napada usmjerenog protiv civilnog stanovništva na području sarajevske općine Centar izvršio progon cjelokupnog bošnjačkog stanovništva na nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Time je počinio krivično djelo zločin protiv čovječnosti (član 172. stav 1. tačka h. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine) i to: zatvaranjem, prisilnim preseljenjem stanovništva i ubistvom. S tim u vezi osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 14 godina. Optuženom se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je proveo u pritvoru počev od 02.11.2011. do 16.11.2012. godine.

 

Goran Sarić je oglašen krivim što je u periodu od  početka juna 1992. do kraja jula 1992. godine, u okviru širokog i sistematičnog napada Vojske Republike Srpske, policije i paravojnih jedinica na civilno bošnjačko stanovništvo sarajevske općine Centar, znajući za taj napad i da njegove radnje čine dio tog napada, na dužnosti načelnika novoformirane SJB Centar za područje Srpske općine Centar, koja je bila smještena u krugu dotadašnje Psihijatrijske bolnice Jagomir u Sarajevu, zajedno sa pripadnicima Koševske brigade i paravojnih formacija, izvršio progon bošnjačkog stanovništva na nacionalnoj i vjerskoj osnovi.

 

Optuženi Goran Sarić oslobođen je optužbe da je 1992. godine lišio slobode Zahida Pandžića i odveo ga u krug bolnice Jagomir, gdje je bila smještena SJB Centar, odakle mu se gubi svaki trag i do danas se vodi kao nestala osoba.

 

Sud BiH je nakon izricanja presude donio rješenje kojim je odbijen kao neosnovan prijedlog Tužilaštva BiH za određivanje pritvora Goranu Sariću, te su mu produžene mjere zabrane koje mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najduže do pravomoćnosti presude.

 

*****

Svako se smatra nevinim za krivično djelo dok se pravomoćnom presudom ne utvrdi njegova krivnja (Član 3. ZKP BiH).

 

Prvostepeno vijeće donosi odluku na osnovu dokaza koje na glavnom pretresu izvedu tužilac i odbrana. Prvostepeno vijeće presudu zasniva na dokazima izvedenim na glavnom pretresu koji moraju biti van razumne sumnje da bi se mogla donijeti osuđujuća presuda.

 

Ova odluka nije pravosnažna. Protiv ove odluke je dozvoljena žalba koju će razmatrati Apelaciono odjeljenje ovog suda. U žalbi se mogu iznositi novi dokazi ako stranke i odbrana dokažu da nisu bili u mogućnosti da ih iznesu u prvostepenom postupku.

 

Poštivanje principa pretpostavke o nevinosti integralni je dio prava na pravično suđenje. Ne preporučuje se komentarisanje odluka prvostepenog vijeća do donošenja pravosnažne odluke. Mišljenja i informacije u vezi sa sudskim postupcima koji su u toku treba da budu prenošene i širene samo onda kada to ne stvara predrasude u pogledu pretpostavke o nevinosti osumnjičenog ili optuženog (Dodatak Preporuci Rec (2993) 13 Komiteta ministara Vijeća Evrope od 10. jula 2003. godine).

 

Ukoliko dođe do komentarisanja ove odluke, preporučuje se korištenje dodatnih pojašnjenja ovlaštenog portparola Suda. Poželjno je u komentare uključiti i mišljenja kompetentnih sagovornika iz akademske i advokatske zajednice.