Izrečena prvostepena presuda u predmetu Ivan Zelenika i drugi

14.04.2015, 15:39
Nakon okončanja glavnog pretresa, prvostepeno vijeće Odjela I za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine izreklo je 14. aprila 2015. godine presudu kojom su optuženi: Ivan Zelenika, Ivan Medić, Edib Buljubašić i Marina Grubišić-Fejzić oglašeni krivim za krivično djelo zločini protiv čovječnosti (progon) iz člana 172. stav 1. tačka h) Krivičnog zakona BiH (KZ BiH), a sve u vezi sa članom 180. stav 1. istog zakona.

 

S tim u vezi, Sud je optuženima izrekao sljedeće kazne: Ivan Zelenika kazna zatvora u trajanju od šest godina; Ivan Medić kazna zatvora u trajanju od sedam godina; Marina Grubišić-Fejzić kazna zatvora u trajanju od  pet godina. Sud je u odnosu na optuženog Ediba Buljubašića, a u skladu sa odredbom člana 55. stav 1. i člana 53. stav 1. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest godina, dok se kao ranije utvrđena uzima kazna dugotrajnog zatvora  u trajanju od 34 godine izrečena pravosnažnom presudom Kantonalnog suda Zenica od 9. juna 2000. godine, pa se u skladu sa pravilima iz člana 53. stav 2. tačka a) Krivičnog zakona BiH kao jedinstvena izriče kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 34 godine.

 

Sud je optuženog Srećka Hercega oslobodio optužbe da je počinio krivično djelo zločini protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka h) KZ BiH (progon) u vezi sa tačkama a), d), e), f), g) i k), a sve u vezi sa članom 180.stav 1. i 2. KZ BiH.

 

U izreci presude, između ostalog, se navodi da su optuženi: Ivan Zelenika, u svojstvu de facto upravnika zatvora koji se nalazio u bivšoj Vojnoj ambulanti JNA u Mostaru, Edib Buljubašić, Ivan Medić i Marina Grubišić- Fejzić, u svojstvu pripadnika Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) oglašeni krivim što su u periodu od početka mjeseca maja do kraja mjeseca augusta 1992. godine, u okviru širokog i sistematičnog napada protiv civilnog srpskog stanovništva općina Mostar, Čapljina i Stolac, znajući za takav napad i da njihove radnje predstavljaju dio napada, svjesno učestvovali jedni s drugima i sa ostalim članovima vojne strukture HOS-a među kojima je bio glavni upravnik HOS-a za Hercegovinu, upravnik logora Dretelj, te zatvorsko osoblje, čiji cilj je bio trajno uklanjanje civilnog srpskog stanovništva sa teritorija Hercegovine, preduzimali pojedinačne radnje koje su predstavljale značajan doprinos održavanju i funkcionisanju sistema nezakonitog hapšenja civila srpske nacionalnosti sa područja općina Mostar, Čapljina i Stolac. Jedan broj civlila sa područja Mostara držan je jedno vrijeme u prostorijama Vojne ambulante Mostar, a svi uhapšeni držani su u zatvoru u hangarima u okviru Kasarne „Bruno Bušić“ u Dretelju, koji je imao sve karakteristike logora. Zarobljeni civili držani su u nehumanim i nehigijenskim uslovima, svakodnevno podvrgavani različitim oblicima fizičkog, psihičkog i seksualnog zlostavljanja, što je kod oštećenih prouzrokovalo ozbiljne fizičke i psihičke povrede, te narušenje zdravlja.  

 

Sud je optužene: Ivana Zeleniku, Ivana Medića, Ediba Buljubašića i Marinu Grubišić-Fejzić oslobodio pojedinih tačaka optužnice.

 

U odnosu na optužene Ivana Zeleniku, Ivana Medića i Marinu Grubišić-Fejzić, Sud je donio rješenje o produženju mjera zabrane, dok je u odnosu na optuženog Srećka Hercega ukinuo mjere zabrane.

 

*****

 

Svako se smatra nevinim za krivično djelo dok se pravomoćnom presudom ne utvrdi njegova krivnja (Član 3. ZKP BiH).

Prvostepeno vijeće donosi odluku na osnovu dokaza koje na glavnom pretresu izvedu tužilac i odbrana. Prvostepeno vijeće presudu zasniva na dokazima izvedenim na glavnom pretresu koji moraju biti van razumne sumnje da bi se mogla donijeti osuđujuća presuda.

Ova odluka nije pravosnažna. Protiv ove odluke je dozvoljena žalba koju će razmatrati Apelaciono odjeljenje ovog suda. U žalbi se mogu iznositi novi dokazi ako stranke i odbrana dokažu da nisu bili u mogućnosti da ih iznesu u prvostepenom postupku.

Poštivanje principa pretpostavke o nevinosti integralni je dio prava na pravično suđenje. Ne preporučuje se komentarisanje odluka prvostepenog vijeća do donošenja pravosnažne odluke. Mišljenja i informacije u vezi sa sudskim postupcima koji su u toku treba da budu prenošene i širene samo onda kada to ne stvara predrasude u pogledu pretpostavke o nevinosti osumnjičenog ili optuženog (Dodatak Preporuci Rec (2993) 13 Komiteta ministara Vijeća Evrope od 10. jula 2003. godine).