Optuženi Goran Popović je oslobođen optužbe da je, u periodu od maja mjeseca 1992. godine do kraja decembra 1992. godine, za vrijeme oružanog sukoba u Republici Bosni i Hercegovini, u okviru širokog i sistematičnog napada vojnih, paravojnih i policijskih snaga tzv. Srpske Republike Bosne i Hercegovine, usmjerenog protiv civilnog bošnjačkog i ostalog nesrpskog stanovništva općine Višegrad, kao pripadnik tih snaga, znajući za takav napad i da njegove radnje čine dio napada, na političkoj, nacionalnoj, etničkoj, kulturnoj i vjerskoj osnovi počinio progon civilnog bošnjačkog stanovništva protivzakonitim zatvaranjem, prisiljavanjem na seksualni odnos i druga nečovječna djela učinjena u namjeri nanošenja velikih patnji ozbiljnih fizičkih povreda i narušavanja zdravlja nečovječnim postupanjem prema civilima.
Naime, pretresno vijeće je u odnosu na obje tačke izmijenjene optužnice zaključilo da u pogledu predmetnih inkriminacija, izvedeni dokazi od strane optužbe, po svom sadržaju i kvalitetu, nemaju potrebnu snagu uvjerljivosti da bi vijeće moglo van razumne sumnje zaključiti da je optuženi Goran Popović počinio krivično djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret, iz kojeg razloga je donijelo oslobađajuću presudu.
Na osnovu člana 189. stav 1. ZKP BiH optuženi se oslobađa dužnosti nadoknade troškova krivičnog postupka.
Na osnovu člana 198. stav 3. ZKP BiH oštećeni se sa imovinskopravnim zahtjevom upućuju na parnicu.
Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka.
Na osnovu člana 123. stav 3. ZKP BiH, Sud je donio sljedeće rješenje kojim se prema optuženom Goranu Popoviću ukidaju mjere zabrane izrečene rješenjem Suda BiH od 04. marta 2015. godine. Žalba protiv rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.
Protiv ovog rješenja dozvoljena je žalba vijeću Krivičnog odjeljenja ovog suda, u roku od tri dana od dana prijema pismenog otpravka.
*****
Svako se smatra nevinim za krivično djelo dok se pravomoćnom presudom ne utvrdi njegova krivnja (Član 3. ZKP BiH).
Prvostepeno vijeće donosi odluku na osnovu dokaza koje na glavnom pretresu izvedu tužilac i odbrana. Prvostepeno vijeće presudu zasniva na dokazima izvedenim na glavnom pretresu koji moraju biti van razumne sumnje da bi se mogla donijeti osuđujuća presuda.
Ova odluka nije pravosnažna. Protiv ove odluke je dozvoljena žalba koju će razmatrati Apelaciono odjeljenje ovog suda. U žalbi se mogu iznositi novi dokazi ako stranke i odbrana dokažu da nisu bili u mogućnosti da ih iznesu u prvostepenom postupku.
Poštivanje principa pretpostavke o nevinosti integralni je dio prava na pravično suđenje. Ne preporučuje se komentarisanje odluka prvostepenog vijeća do donošenja pravosnažne odluke. Mišljenja i informacije u vezi sa sudskim postupcima koji su u toku treba da budu prenošene i širene samo onda kada to ne stvara predrasude u pogledu pretpostavke o nevinosti osumnjičenog ili optuženog (Dodatak Preporuci Rec (2993) 13 Komiteta ministara Vijeća Evrope od 10. jula 2003. godine).
Ukoliko dođe do komentarisanja ove odluke, preporučuje se korištenje dodatnih pojašnjenja ovlaštenog portparola Suda. Poželjno je u komentare uključiti i mišljenja kompetentnih sagovornika iz akademske i advokatske zajednice.
