Vijeće Apelacionog odjeljenja Odjela I za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine otpremilo je 27. aprila 2015. godine drugostepenu presudu u predmetu Branko Vlačo, kojom se žalba Tužilaštva Bosne i Hercegovine odbija kao neosnovana protiv presude Suda BiH od 04. jula 2014.godine, dok se žalba optuženog Branka Vlače djelimično uvažava, pa se navedena presuda u osuđujućem dijelu preinačava u pogledu pravne ocjene djela, na način da se radnje optuženog navedene u osuđujućem dijelu pobijane presude pravno kvalifikuju kao krivično djelo zločini protiv čovječnosti (progonom) iz člana 172. stav 1. tačka h) Krivičnog zakona BiH (KZBiH), u vezi sa članom 180. stav 1. Zakona o krivičnom postupku BiH (ZKP BiH) i u pogledu odluke o kazni, tako što se optuženi Branko Vlačo za navedeno krivično djelo uz primjenu odredbi iz člana 39., 42., 48. KZ BiH, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 13 (trinaest) godina, u koju kaznu mu se, na osnovu člana 56.KZ BiH, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru.

 

U preostalom osuđujućem dijelu, kao i nepobijajućem oslobađajućem i odbijajućem dijelu prvostepena presuda ostaje nepromijenjena.

 

Protiv ove presude žalba nije dozvoljena.

 

Presudom Suda Bosne i Hercegovine od 04. jula 2014.godine optuženi Branko Vlačo je na osnovu odredbe člana 285. ZKP BiH oglašen krivim da počinio krivično djelo zločini protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka h), u vezi sa tačkama a), c), e), i) i k), a sve u vezi sa članom 180. stav 1., članom 29. i članom 31. KZ BiH, Sud BiH je optuženog za navedeno krivično djelo, na osnovu odredbi iz člana 39., 42., 48. KZ BiH osudio na kaznu zatvora u trajanju od 15 (petnaest) godina. Istom presudom, a na osnovu člana 284. tačka c) ZKP BiH optuženi Branko Vlačo oslobođen je optužbe da je radnjama opisanim pod tačkama I.1, I.3., I.7 i II.5 optužnice počinio krivično djelo zločini protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka h), u vezi sa tačkama a), c) i k) KZ BiH, a sve u vezi sa članom 180. stav 1. istog zakona, te je konačno na osnovu člana 283. tačka b) ZKP BiH, prema optuženom Branku Vlači istom presudom odbijena optužba da bi radnjama opisanim pod tačkama I.6. i II.1 optužnice počinio krivično djelo zločini protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka h), u vezi sa tačkama a), g) i i)  KZ BiH, a sve u vezi sa članom 180. stav 1. istog zakona.

 

Na osnovu člana 188. stav 1. ZKP BiH optuženi je dužan naknaditi troškove krivičnog postupka u iznosu od 300,00 KM, na ime sudskog paušala, a sve u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude. Dok je u odnosu na oslobađajući i odbijajući dio presude u skladu sa članom 188. stav 2. i 189. stav 1. ZKP BIH optuženi oslobođen od naknade troškova krivičnog postupka, te isti padaju na teret budžetskih sredstava.

 

Na osnovu člana 198. stav 2. ZKP BiH, oštećeni su sa eventualnim imovinsko-pravnim zahtjevom, upućeni na parnicu.

 

Protiv navedene presude žalbu je izjavilo Tužilaštvo BiH i to zbog odluke o krivičnopravnoj sankciji iz člana 300. stav 1. ZKP BiH sa prijedlogom da vijeće Apelacionog odjeljenja Suda BiH u cjelosti žalbu prihvati kao osnovanu, te preinači pobijanu presudu i da optuženom za počinjeno krivično djelo izrekne kaznu dugotrajnog zatvora, ili posredno kaznu zatvora u trajanju dužem od 15 godina.

 

Branilac optuženog Branka Vlače izjavio je žalbu na presudu i to zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 297. stav 1. tačke d), h), j), i k) ZKP BiH, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz člana 299. ZKP BiH, povrede krivičnog zakona iz člana 298. ZKP BiH i odluke o krivičnopravnoj sankciji iz člana 300. ZKP BiH sa prijedlogom da vijeće Apelacionog odjeljenja Suda BiH žalbu uvaži, ukine pobijanu presudu i održi pretres, ili preinači prvostepenu presudu i optuženog oslobodi od optužbe.

 

Apelaciono vijeće je javnu sjednicu održalo 25. februara 2015. godine, na kojoj su Tužilaštvo i branioci usmeno izložili žalbene navode.

 

Apelaciono vijeće je ispitalo žalbu u granicama žalbenih navoda, te je donijelo navedenu odluku.