Optuženi Slavko Savić oglašen je krivim što je u vrijeme rata u Bosni i Hercegovini i u vrijeme oružanog sukoba između Armije Republike Bosne i Hercegovine i Vojske Republike Srpske na području općine Vogošća, kao pripadnik Vogošćanske lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata i oružanog sukoba, prisilio drugu osobu upotrebom sile i prijetnje na seksualni odnos – silovanje.
Na osnovu odredbe člana 198. stav 2. ZKP BiH, u vezi sa odredbama članova 200. i 202. Zakona o obligacionim odnosima, usvojen je imovinskopravni zahtjev oštećene „A“, pa je optuženi obavezan da oštećenoj „A“ na ime naknade nematerijalne štete, isplati ukupan iznos od 30.000,00 KM i to na ime:
- duševnih bolova zbog povrede slobode ili prava ličnosti iznos od 16.000,00 KM;
- duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 14.000,00 KM,
a sve u roku od 90 (devedeset) dana od dana pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
Primjenom člana 188. stav 4. ZKP BiH optuženi je oslobođen obaveze naknade troškova krivičnog postupka, te isti padaju na teret budžetskih sredstava.
Protiv ove presude dozvoljena je žalba Apelacionom vijeću ovog Suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana prijema pisanog otpravka iste.
Nakon izricanja presude Suda BiH od 29. juna 2015. godine i na osnovu odredbe člana 138. stav 1. ZKP BiH, u vezi sa odredbama članova 126. stav 2. i 126a.stav 1. tačka d), te 126b. stav 5. ZKP BiH, Sud BiH je donio rješenje kojim se prema optuženom Slavku Saviću produžavaju mjere zabrana putovanja van BiH i obaveza povremenog javljanja određenom državnom organu.
Mjere zabrane mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najduže do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora ili do drugačije odluke ovog Suda.
Žalba protiv rješenja o produženju mjera zabrane ne zadržava njegovo izvršenje, te je protiv istog rješenja dozvoljena žalba vijeću Apelacionog odjeljenja Suda BiH, u roku od 3 (tri) dana od dana prijema pisanog otpravka.
*****
Svako se smatra nevinim za krivično djelo dok se pravomoćnom presudom ne utvrdi njegova krivnja (Član 3. ZKP BiH).
Prvostepeno vijeće donosi odluku na osnovu dokaza koje na glavnom pretresu izvedu tužilac i odbrana. Prvostepeno vijeće presudu zasniva na dokazima izvedenim na glavnom pretresu koji moraju biti van razumne sumnje da bi se mogla donijeti osuđujuća presuda.
Ova odluka nije pravosnažna. Protiv ove odluke je dozvoljena žalba koju će razmatrati Apelaciono odjeljenje ovog suda. U žalbi se mogu iznositi novi dokazi ako stranke i odbrana dokažu da nisu bili u mogućnosti da ih iznesu u prvostepenom postupku.
Poštivanje principa pretpostavke o nevinosti integralni je dio prava na pravično suđenje. Ne preporučuje se komentarisanje odluka prvostepenog vijeća do donošenja pravosnažne odluke. Mišljenja i informacije u vezi sa sudskim postupcima koji su u toku treba da budu prenošene i širene samo onda kada to ne stvara predrasude u pogledu pretpostavke o nevinosti osumnjičenog ili optuženog (Dodatak Preporuci Rec (2993) 13 Komiteta ministara Vijeća Evrope od 10. jula 2003. godine).
Ukoliko dođe do komentarisanja ove odluke, preporučuje se korištenje dodatnih pojašnjenja ovlaštenog portparola Suda. Poželjno je u komentare uključiti i mišljenja kompetentnih sagovornika iz akademske i advokatske zajednice.
