Vijeće Apelacionog odjeljenja Odjela II za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju Suda Bosne i Hercegovine je 08. jula 2016. godine otpremilo drugostepenu presudu od 02.juna 2016. godine u predmetu Slobodanka Tošić kojom su žalbe branioca i optužene Slobodanke Tošić odbijene kao neosnovane, dok je žalba Tužilaštva BiH djelimično uvažena, pa je presuda Suda BiH broj: S1 2 K 017089 14 K od 02. marta 2016. godine, preinačena u pogledu pravne kvalifikacije krivičnog djela, na način da je optužena Slobodanka Tošić oglašena krivom da je radnjama činjenično opisanim u izreci te presude, počinila krivično djelo zločinačko udruženje iz člana 383. stav 2. Krivičnog zakona Republike Srpske (KZ RS) i krivično djelo ubistvo iz člana 148. stav 1. KZ RS, a u vezi sa članovima 20. i 23. KZ RS. U ostalom dijelu prvostepena presuda je ostala nepromijenjena.
Prvostepenom presudom Suda Bosne i Hercegovine od 02. marta 2016. godine, optužena Slobodanka Tošić oglašena je krivom da je radnjama opisanim u izreci presude počinila krivično djelo zločinačko udruženje iz člana 383. stav 2. KZ RS i krivično djelo ubistvo iz člana 148. stav 1. KZ RS, u vezi sa članovima 20. i 25. KZ RS, te joj je Sud za krivično djelo zločinačko udruženje iz člana 383. stav 2. KZ RS-a utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1(jedne) godine a za krivično djelo ubistvo iz člana 148. stav 1. KZ RS u vezi sa članovima 20. i 25. KZ RS-a kaznu zatvora u trajanju od 2(dvije) godine te izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci. U izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunto je vrijeme provedeno u pritvoru, kao i vrijeme provedeno tokom lišenja slobode. Istom presudom, a na osnovu člana 188. stav 1. ZKP BiH, optužena je obavezana da naknadi troškove krivičnog postupka, čiju će visinu sud utvrditi posebnim rješenjem, po pribavljanju potrebnih podataka.
Protiv navedene presude, žalbu je izjavilo Tužilaštvo BiH, i to zbog povrede krivičnog zakona, sa prijedlogom da apelaciono vijeće uvaži žalbene navode i pobijanu presudu, shodno članu 314. KZ BiH, preinači na način što će optuženoj izreći znatno strožiju kaznu zatvora za krivična djela koja su optuženoj stavljena na teret.
Žalbu na prvostepenu presudu je izjavio i branilac optužene i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitnih povreda odredaba krivičnog postupka, odluke o krivično pravnoj sankciji i povrede prava na fer i pravično suđenje u pristranom ponašanju suda, izostancima razloga obrazloženja i povrede prava na odbranu, sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optužena oslobodi od optužbe ili da se pobijana presuda ukine i odredi novo suđenje.
Takođe, žalbu je izjavila i optužena Slobodanka Tošić i to iz svih zakonskih razloga, predloživši da drugostepeno vijeće Apelacionog odjeljenja Suda BiH žalbu usvoji i pobijanu presudu preinači tako što će je osloboditi od optužbe, ili da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak.
Apelaciono vijeće je dana, 02. juna 2016. godine održalo javnu sjednicu na kojoj su branilac optužene i optužena ostali kod pismeno iznijetih žalbenih prigovora i razloga, kao i Tužilaštvo kod svog odgovora datog na žalbu branioca optužene. Optužena se u cijelosti saglasila sa navodima svoga branioca.
Nakon što je ispitalo pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, Apelaciono vijeće je donijelo navedenu odluku.