Vijeće Odjela I za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine, u krivičnom predmetu protiv optuženih Ivana Medića i Tonće Rajiča, nakon održanog javnog glavnog pretresa, izreklo je presudu kojom je optuženi Ivan Medić oglašen krivim za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. KZ SFRJ koji je preuzet na osnovu Zakona o primjeni Krivičnog zakona Republike Bosne i Hercegovine i Krivičnog zakona SFRJ.

Optuženi Ivan Medić oglašen je krivim što je u vremenskom periodu od 05.05.1992. godine ili približno toga dana pa do 17.08.1992. godine ili približno toga dana, za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti na teritoriji Bosne i Hercegovine i oružanog sukoba između pripadnika Hrvatskih obrambenih snaga (HOS-a) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) s jedne strane i Oružanih snaga Srpske Republike Bosne i Hercegovine s druge strane, na području općine Čapljina, u svojstvu pripadnika HOS-a u periodu 01.12.1991. do 20.08.1992. godine, odnosno od 03.04.1992. godine pa do 16.01.1993. godine postupao protivno pravilima međunarodnog humanitarnog prava, kršeći odredbu člana 3. stav 1. tačka a) i c) Ženevske konvencije o zaštiti građanskih lica za vrijeme rata od 12. avgusta 1949. godine.

Sud je optuženom Ivanu Mediću izrekao kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina i 6 (šest) mjeseci, te ga, uzimajući kao utvrđenu ranije izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina po presudi Suda BiH od 14.04.2015. godine, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 14 (četrnaest) godina.

Vrijeme koje je optuženi Ivan Medić proveo u pritvoru kao i na izdržavanju kazne zatvora po presudi od 14.04.2015. godine uračunat će se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora.

Optuženi Tonćo Rajič oslobođen je optužbe da je u vremenskom periodu od 05.05.1992. godine ili približno toga dana pa do 17.08.1992. godine ili približno toga dana, za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti na teritoriji Bosne i Hercegovine i oružanog sukoba između pripadnika Hrvatskih obrambenih snaga (HOS-a) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) s jedne strane i Oružanih snaga Srpske Republike Bosne i Hercegovine s druge strane, na području općine Čapljina, kao pripadnik HOS-a u Vojarni „Bruno Bušić“ Dretelj, gdje se nalazi na popisu HOS personala vojnog osoblja logora Dretelj, postupao protivno pravilima međunarodnog humanitarnog prava, kršeći odredbu člana 3. stav 1. tačka a) i c) Ženevske konvencije o zaštiti građanskih lica za vrijeme rata od 12. augusta 1949. godine, s namjerom da svojim radnjama uspostavi i održava sistem zlostavljanja zatvorenika, civila i drugih lica zaštićenih zajedničkim članom 3. Ženevskih konvencija od 12. augusta 1949. godine, čime bi počinio krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c) KZ BiH u vezi sa članom  180. stav 1. i članom 21. KZ BiH.

Na osnovu odredbi člana 189. stav 1. ZKP BiH optuženi se oslobađa obaveze nadoknade troškova krivičnog postupka i sudskog paušala koji u cjelini padaju na teret budžetskih sredstava Suda.