Vijeće Odjela I za ratne zločine Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine u krivičnom predmetu protiv optuženih Ivana Medića i Tonće Rajiča, nakon održane sjednice vijeća Apelacionog odjeljenja, donijelo je presudu kojom se žalba Tužilaštva BiH i žalba punomoćnika oštećenih - zaštićenih svjedoka pod pseudonimima „A“ i „B“ u odnosu na osuđujući dio i u odnosu na optuženog Ivana Medića odbijaju kao neosnovane, dok se žalba braniteljice optuženog Ivana Medića djelimično uvažava, pa se presuda Suda Bosne i Hercegovine broj: S1 1 K 021173 16 Kri od 17.11.2017. godine preinačava u pogledu odluke o kazni. Primjenom odredbe člana 49. stav 1. u vezi sa članom 48. stav 2. tačka 3. KZ SFRJ Sud BiH osuđuje optuženog Ivana Medića na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) godina, u koju mu se na osnovu člana 50. stav 1. KZ SFRJ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru u period od 22.02.2012. godine do 18.09.2012. godine, kao i na izdržavanju kazne po navedenoj pravosnažnoj presudi, počev od 09.02.2017. godine pa nadalje.
Žalba Tužilaštva BiH u odnosu na oslobađajući dio i u odnosu na optuženog Tonću Rajiča se uvažava, te se presuda Suda BiH broj: S 1 1 K 021173 16 Kri od 17. 11. 2017. godine ukida u oslobađajućem dijelu i u tom dijelu se određuje održavanje pretresa pred vijećem Apelacionog odjeljenja.
Prvostepenom presudom Suda BiH broj: S 1 1 K 021173 16 Kri od 17. 11. 2017. godine optuženi Ivan Medić oglašen je kriv počinio krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (KZ SFRJ), te da je počinio krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. u vezi sa članom 22. KZ SFRJ, pa mu je Sud primjenom odredbe člana 285. stav 1. ZKP BiH i odredbi člana 33., 38., i 41. KZ SFRJ izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 14 godina.
Istom presudom optuženi Tonćo Rajič je na osnovu odredbi člana 284. tačka c) ZKP BiH oslobođen od optužbe da je izvršio radnje opisane u oslobađajućem dijelu izreke pobijane presude, čime bi počinio krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c) KZ BiH u vezi sa članom 180. stav 1. i članom 21. KZ BiH.
Tužilaštvo BiH je blagovremeno izjavilo žalbu, zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni sa prijedlogom da vijeće Apelacionog odjeljenja u pogledu osuđujućeg dijela presude žalbu uvaži kao osnovanu i pobijanu presudu preinači u tom dijelu, tako da optuženom Ivanu Mediću za počinjeno krivično djelo izrekne kaznu zatvora u trajanju dužem od izrečene kazne i odluči o imovinskopravnom zahtjevu, dok u pogledu oslobađajućeg dijela presude se predlaže da vijeće u cjelosti uvaži žalbu i preinači prvostepenu presudu, na način da optuženog Tonću Rajiča oglasi krivim i izrekne mu kaznu zatvora propisanu za predmetno krivično djelo ili da ukine prvostepenu presudu u tom dijelu i održi pretres.
Protiv prvostepene presude žalbu je izjavio optuženi Ivan Medić putem braniteljice zbog svih žalbenih osnova propisanih članom 296. ZKP BiH, sa prijedlogom da Apelaciono vijeće Suda BiH žalbu uvaži, te preinači pobijanu presudu na način da donese presudu kojom se optužba odbija, odnosno presudu kojom se optuženi oslobađa od optužbe ili da Sud rješenjem ukine prvostepenu presudu i odredi održavanje pretresa pred Apelacionim vijećem.
Žalbu su izjavili i punomoćnici oštećenih – zaštićenih svjedoka pod pseudonimima „A“ i „B“ i to zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, sa prijedlogom da Apelaciono vijeće Suda BiH na temelju člana 310. ZKP BiH usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu u dijelu koji se odnosi na stav VI dispozitiva presude i to na način da isti usvoji kao osnovan u cjelosti.
Odgovore na izjavljenu žalbu Tužilaštva BiH dostavili su optuženi putem branilaca sa prijedlozima da se ista odbije kao neosnovana. Tužilaštvo BiH je, takođe, podnijelo odgovor na žalbu optuženog Ivana Medića izjavljenu putem branioca u kojem navodi da je žalba neosnovana i da je kao takvu treba odbiti. Optuženi Ivan Medić putem branioca dostavio je odgovor na žalbu punomoćnika oštećenih – zaštićenih svjedoka pod pseudonimima „A“ i „B“, sa prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.
Povodom podnijetih žalbi, vijeće Apelacionog odjeljenja je u skladu sa članom 304. stav 4. ZKP BiH dana, 08.05.2018. godine održalo javnu sjednicu na kojoj su podnosioci žalbe iznijeli stav da ostaju kod žalbenih navoda iznesenim u pismenim podnesima žalbe, kao i da ostaju pri dostavljenim odgovorima na žalbe suprotnih strana.
