Apelaciono vijeće je odbilo kao neutemeljene žalbe Radovana Stankovića i njegovih branitelja.Vijeće je, također, odbilo žalbu Tužiteljstva u odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude, dok je prihvatilo žalbu u odnosu na osuđujući dio u pogledu kaznene sankcije. Vijeće je ocijenilo da kaznena sankcija izrečena prvostupanjskom presudom ne odgovara svrsi kažnjavanja sa aspekta prevencije, te je istu preinačilo.
Prvostupanjskom presudom Radovan Stanković je oglašen krivim za kazneno djelo zločina protiv čovječnosti. Osuđenik je počinio ovo kazneno djelo u razdoblju od kolovoza do listopada 1992. godine, tako što je kao pripadnik Miljevinskog bataljona, koji se nalazio u sastavu Fočanske taktičke brigade, sudjelovao u rasprostranjenome i sistematičnome napadu Vojske Srpske Republike BiH i drugih snaga usmjerenom protiv civilnoga nesrpskoga stanovništva na širem teritoriju općine Foča.
Između ostaloga, osuđenik je 3. kolovoza 1992. godine, po naređenju Dragoljuba Kunarca, zajedno sa drugim osobama formirao zatočenički centar za žene u Karamanovoj kući. On je, zajedno sa drugim osobama, u ovaj objekat dovodio, držao zatočenim i vršio nadzor nad najmanje devet osoba ženskoga spola, od kojih su većina bile malodobne. Osuđenik je za sebe odabrao jednu zatočenicu koju je svake noći, izuzev nekoliko dana kada je bio ranjen, prisiljavao na seksualni odnos. Radovan Stanković je istu zatočenicu u listopadu 1992. godine prebacio na drugu lokaciju na kojoj ju je nastavio prisiljavati na seksualne odnose, istodobno je tjerajući na prisilni rad.
Vrijeme koje je optuženik proveo u pritvoru od 9. srpnja 2002. godine uračunat će se u izrečenu kaznu zatvora.
Predmet
X-KRŽ-05/70
