Izrečena prvostupanjska presuda u predmetu Ivan Zelenika i drugi

14.04.2015, 15:39
Nakon okončanja glavne rasprave, prvostupanjsko vijeće Odjela I za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine izreklo je 14. travnja 2015. godine presudu kojom su optuženici: Ivan Zelenika, Ivan Medić, Edib Buljubašić i Marina Grubišić-Fejzić oglašeni krivim za kazneno djelo zločini protiv čovječnosti (progon) iz članka 172. stavak 1. točka h) Kaznenoga zakona BiH (KZ BiH), a sve u svezi s člankom 180. stavak 1. istoga zakona.

 

S tim u svezi, Sud je optuženicima izrekao sljedeće kazne: Ivan Zelenika kazna zatvora u trajanju od šest godina; Ivan Medić kazna zatvora u trajanju od sedam godina; Marina Grubišić-Fejzić kazna zatvora u trajanju od  pet godina. Sud je u odnosu na optuženika Ediba Buljubašića, a  sukladno  odredbi članka 55. stavak 1. i članka 53. stavak 1. utvrdio kaznu zatvora trajanju od šest godina, dok se kao ranije utvrđena uzima kazna dugotrajnoga zatvora  u trajanju od 34 godine izrečena pravomoćnom presudom Kantonalnoga suda Zenica od 9. lipnja 2000. godine, pa se  sukladno pravilima iz članka 53. stavak 2. točka a) Kaznenoga zakona BiH kao jedinstvena izriče kazna dugotrajnoga zatvora u trajanju od 34 godine.

 

Sud je optuženika Srećka Hercega oslobodio optužbe da je počinio kazneno djelo zločini protiv čovječnosti iz članka 172. stavak 1. točka h) KZ BiH (progon) u svezi s točkama a), d), e), f), g) i k), a sve u svezi s člankom 180.stavak 1. i 2. KZ BiH.

 

U izreci presude, između ostaloga, se navodi da su optuženici: Ivan Zelenika, u svojstvu de facto upravnika zatvora koji se nalazio u bivšoj Vojnoj ambulanti JNA u Mostaru, Edib Buljubašić, Ivan Medić i Marina Grubišić- Fejzić, u svojstvu pripadnika Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) oglašeni krivim što su u razdoblju od početka mjeseca svibnja do konca mjeseca kolovoza 1992. godine, u okviru sveobuhvatnoga i sustavnoga napada protiv civilnoga srpskoga stanovništva općina Mostar, Čapljina i Stolac, znajući za takav napad i da njihove radnje predstavljaju dio napada, svjesno sudjelovali jedni s drugima i sa ostalim članovima vojne strukture HOS-a među kojima je bio glavni zapovjednik HOS-a za Hercegovinu, zapovjednik logora Dretelj, te zatvorsko osoblje, čiji cilj je bio trajno uklanjanje civilnoga srpskoga stanovništva sa teritorija Hercegovine, poduzimali pojedinačne radnje koje su predstavljale značajan doprinos održavanju i funkcioniranju sustava nezakonitoga uhićenja civila srpske nacionalnosti sa područja općina Mostar, Čapljina i Stolac. Jedan broj civlila sa područja Mostara držan je jedno vrijeme u prostorijama Vojne ambulante Mostar, a svi uhićeni u konačnici držani su u zatvoru u hangarima u okviru Vojarne „Bruno Bušić“ u Dretelju, koji je imao sve karakteristike logora. Zatočeni civili držani su u nehumanim i nehigijenskim uvjetima, svakodnevno podvrgavani različitim oblicima tjelesnoga, psihičkoga i seksualnoga zlostavljanja, što je kod oštećenih prouzročilo ozbiljne tjelesne i psihičke ozljede, te narušenje zdravlja.  

 

Sud je optuženike: Ivana Zeleniku, Ivana Medića, Ediba Buljubašića i Marinu Grubišić-Fejzić oslobodio pojedinih točaka optužnice.

 

U odnosu na optuženike: Ivana Zeleniku, Ivana Medića i Marinu Grubišić-Fejzić, Sud je donio rješenje o produženju mjera zabrane, dok je u odnosu na optuženika Srećka Hercega ukinuo mjere zabrane.

 

*****

 

Svako se smatra nevinim za krivično djelo dok se pravomoćnom presudom ne utvrdi njegova krivnja (Član 3. ZKP BiH).

Prvostepeno vijeće donosi odluku na osnovu dokaza koje na glavnom pretresu izvedu tužilac i odbrana. Prvostepeno vijeće presudu zasniva na dokazima izvedenim na glavnom pretresu koji moraju biti van razumne sumnje da bi se mogla donijeti osuđujuća presuda.

Ova odluka nije pravosnažna. Protiv ove odluke je dozvoljena žalba koju će razmatrati Apelaciono odjeljenje ovog suda. U žalbi se mogu iznositi novi dokazi ako stranke i odbrana dokažu da nisu bili u mogućnosti da ih iznesu u prvostepenom postupku.

Poštivanje principa pretpostavke o nevinosti integralni je dio prava na pravično suđenje. Ne preporučuje se komentarisanje odluka prvostepenog vijeća do donošenja pravosnažne odluke. Mišljenja i informacije u vezi sa sudskim postupcima koji su u toku treba da budu prenošene i širene samo onda kada to ne stvara predrasude u pogledu pretpostavke o nevinosti osumnjičenog ili optuženog (Dodatak Preporuci Rec (2993) 13 Komiteta ministara Vijeća Evrope od 10. jula 2003. godine).