Sud Bosne i Hercegovine je, nakon održane glavne rasprave u predmetu Adis Abaz, donio danas, 21.2.2022. godine, presudu kojom je optuženik Adis Abaz oglašen krivim što je počinio kazneno djelo organizirani kriminal iz članka 250. stavak 3. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine (KZBiH) u svezi s kaznenim djelom neovlašteni promet opojnim drogama iz članka 195. stavak 1. KZBiH. Sud mu je izrekao kaznu zatvora u trajanju od šest (6) godina.

Optuženik Adis Abaz je kriv što je u razdoblju od prve polovice 2018. do sredine kolovoza 2018. godine zajedno s Denijem Stanišićem, Admirom Mahmutagićem, Sumedinom Topčagićem i Zlatanom Juretom pristupio skupini za organizirani kriminal koju je osnovao. Skupina je organizirana radi neovlaštene međunarodne kupoprodaje, prijenosa, prijevoza, držanja, posredovanja u daljnjoj međunarodnoj prodaji, uvoza i izvoza, slanja i isporuke opojne droge „marihuana – cannabis“ i „amfetamin“. Navedene opojne droge su Konvencijom o psihotropnim supstancama od 1971. godine i rješenjem o popisu opojnih droga ("Službeni list R BiH" br. 2/92 i 13/94)  proglašene opojnim te se njihov promet može obavljati samo na temelju dozvole nadležnoga tijela sukladno sa Zakonom o proizvodnji i prometu opojnih droga i čiji je promet zabranjen odredbama Zakona o sprečavanju i suzbijanju zlouporabe opojnih droga i to s područja BiH u zemlje Zapadne Europe.

Optuženiku se u izrečenu kaznu uračunava vrijeme koje je proveo u pritvoru i to od 20.1.2020. godine do 18.5.2020. godine. Prema optuženiku Adisu Abazu je izrečena mjera sigurnosti oduzimanja predmeta.

Sud je donio i rješenje  kojim je prema optuženiku Adisu Abazu ukinuo mjeru zabrane napuštanja boravišta iz članka 126. stavak 1. ZKP BiH i obvezu povremenog javljanja državnom tijelu iz članka 126.a stavak 1. točka d) Zakona o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine (ZKP BIH) određene rješenjem Suda BiH od 18.5.2020. godine. Optuženiku je  produljena mjera zabrane putovanja iz članka 126. stavak 2. ZKP BiH određena istim rješenjem. Ove mjere će trajati dok za tim postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude ako toj osobi nije izrečena kazna zatvora, odnosno najkasnije do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora ako je toj osobi izrečena kazna zatvora.