U izreci presude pretresno vijeće je navelo da je optuženi počinio navedeno krivično djelo u periodu od maja do avgusta 1992. godine tako što je učestvovao u širokom i sistematičnom napadu Vojske Srpske Republike Bosne i Hercegovine i drugih snaga usmjerenom protiv civilnog stanovništva na području općine Sanski Most, te na taj način izvršio, pomagao i podsticao progon Muslimana i Hrvata.
U izreci presude, između ostalog, stoji da je optuženi u periodu od maja do avgusta 1992. godine sam ili zajedno sa drugim pripadnicima vojske i milicije zatvarao u zatočeničke objekte (posebno u garaže „Betonirka“) i mučio zatočene civile. Također, u junu i julu 1992. godine učestvovao je u odvođenju zatočenih civila u logor Manjača te u premlaćivanju civila prilikom njihovog dolaska u logor. Nadalje, prilikom dovođenja civila pred logor Manjača dana 6. juna 1992. godine, optuženi je učestvovao u teškom premlaćivanju u kojem su civilima nanesene teške povrede, da bi nakon toga njihova tijela bila odvezena u nepoznatom pravcu od kada im se gubi svaki trag. Optuženi je dana 7. jula 1992. godine također učestvovao u odvođenju oko šezdeset civila u logor Manjača koji su bili na silu zatvoreni pod ceradu jednog kamiona tako da se najmanje devetnaest njih ugušilo. Tijela ovih osoba ekshumirana su i identificirana u masovnoj grobnici „Ušće Dabar“ u Sanskom Mostu.
Vrijeme koje je optuženi proveo u pritvoru od 10. oktobra 2005. godine uračunat će se u izrečenu kaznu zatvora.
Predmet

X-KRŽ-05/40