Pretresno vijeće je danas izreklo presudu u predmetu Nenada Tanaskovića, kojom ga je oglasilo krivim za zločine protiv čovječnosti počinjene 1992. godine na teritoriji općine Višegrad, i osudilo na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina.

Našavši dokazanom krivnju optuženog po 6 od 7 tačaka optužnice, pretresno vijeće je u izreci presude, između ostalog, navelo sljedeće:

Optuženi je u periodu od aprila do kraja juna 1992. godine, kao pripadnik rezervnog sastava policije  Stanice javne bezbjednosti Višegrad (Centar službi bezbjednosti Trebinje)  učestvovao u širokom ili sistematskom napadu pripadnika Vojske Srpske Republike BiH, policije i paravojnih formacija na civilno muslimansko stanovništvo općine Višegrad. 

Sud je, između ostalog našao dokazanim sljedeće:

Optuženi je sredinom maja 1992. godine, zajedno sa drugim licima, jednu žensku osobu lišio slobode, da bi je pod prijetnjom silovanja, zajedno sa muškim civilom kojeg je također lišio slobode, sproveo u policijsku stanicu u Višegradu.  Nakon toga je muška osoba zatvorena u policijskoj stanici zajedno sa drugim zatočenicima dok je ženska osoba ispitivana od Drage Samardžića a potom silovana od strane dvojice vojnika.

Dana 23. maja 1992. godine, zajedno sa drugim licima, optuženi je nezakonito lišio slobode dvojicu civila koje su odveli u mjesnu zajednicu u selu Donja Lijeska radi ispitivanja.  Tom prilikom optuženi Tanasković je direktno učestvovao u premlaćivanju ovih lica, nakon čega ih je zajedno sa Novom Rajakom odveo u policijsku stanicu u Višegradu gdje su držani zatočeni četiri dana.   

Oko 31. maja 1992. godine, optuženi je zajedno sa grupom pripadnika vojske napao nebranjena sela u kojima su živjeli Muslimani, te su zarobili muške civile tih sela, prijeteći da će ubiti svakoga ko bude pokušao pobjeći.  Potom su jednu prodavnicu opljačkali i kuće zapalili, s tim što je dvije od njih optuženi zapalio lično.  U toku noći, u prostorijama osnovne škole u Orahovcima, dva zatočenika su prozvani iz prostorije gdje su muškarci bili zatočeni, te odvedeni u drugu prostoriju škole gdje su ih teško pretukli Nenad Tanasković, Miloš Pantelić i još pet ili šest drugih vojnika.

Dana 14. juna 1992. godine optuženi je bio u jednom od autobusa kojima su civili Muslimani iz Višegrada prebacivani na teritoriju pod kontrolom Armije BiH, a koji su bili prisiljeni da napuste svoja prebivališta.  Prilikom dolaska do mjesta Išević Brdo, naređeno je da muškarci ispod 65 godina starosti ostanu u vozilima, te da žene, djeca i muškarci preko 65 godina starosti napuste vozila.  

Optuženi je, između ostalog, oslobođen optužbe da je 16. juna 1992. godine, dok su vojnici izvodili zatočenike iz kamiona na Starom mostu u Višegradu, ubijali ih i bacali u rijeku Drinu, tjerao dvojicu civila da očiste krv i uklone tijela sa mosta, da bi nakon toga jednog od lica u bašti hotela „Višegrad“ tukao i tjerao da liže krv sa tla.

Vrijeme koje je optuženi proveo u pritvoru od 11. jula 2006. godine uračunati će se u izrečenu kaznu zatvora.