Prema navodima optužnice, optuženi Predrag Bastah, Goran Višković i Veljko Bašić su, u vremenskom periodu od aprila do kraja septembra 1992. godine, sudjelovali u sistematskom napadu usmjerenom protiv nesrpskog stanovništva općine Vlasenica. Optuženi su, navodno, sudjelovali u hapšenju, zatvaranju bošnjačkih civila i odvođenju u logor „Sušica“. Optuženi Predrag Bastah je, prema navodima optužnice, kao pripadnik rezervnog sastava Službe javne bezbjednosti (SJB) Vlasenica, između ostalog, 23. aprila 1992. godine, u neposrednoj blizini ugostiteljskog objekta „Lipa“ u Vlasenici, zajedno sa još jednim srpskim vojnikom, naredio jednom civilu da se doveze do Policijske stanice (PS) Vlasenica. Nakon toga optuženi Bastah ga je, navodno, sa još trojicom srpskih vojnika udarao po svim dijelovima tijela, uslijed čega je civil zadobio tjelesne povrede. Dalje, Bastah je optužen da je, dana 31. maja 1992. godine, učestvovao u nezakonitom zatvaranju dva bošnjačka civila u PS Vlasenica, gdje su, navodno, bili izloženi mučenju. Prema navodima optužnice, optuženi Goran Višković je, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), između ostalog, u mjesecu maju 1992. godine, u PS Vlasenica, zajedno sa više neidentificiranih uniformisanih osoba u više navrata tukao jednog bošnjačkog civila. Nakon toga, civil je, navodno, bio zatvoren u ćeliji sedam dana, a poslije prebačen u logor „Sušica“ od kada mu se gubi svaki trag. Optuženi Goran Višković i Predrag Bastah su, u junu mjesecu 1992. godine, navodno, odveli jednog civila u logor „Sušica“, koji je potom izveden iz logora od kada mu se gubi svaki trag. Dalje, kako se navodi u optužnici, optuženi Višković je, u prvoj polovini juna 1992. godine, u prisustvu još tri stražara, silovao jednu žensku osobu.
Veljko Bašić je optužen da, kao upravnik logora „Sušica“, nije poduzeo nikakve radnje kako bi kaznio počinioce, te spriječio ubistva i prisilne nestanke zatvorenika iz logora „Sušica“. Optuženi Bašić je, navodno, učestvovao u premještanju više stotina zatvorenika u logor „Batković“ kod Bijeljine i u prisilnom preseljenju zatočenih žena i djece u Kladanj ili Cersku.
