Član 138. stav 3. ZKP BiH predviđa ukidanje pritvora u svim predmetima, bez izuzetka, u kojima odluka po žalbi nije donesena u roku od devet mjeseci po objavljivanju prvostepene presude.
Žalbeno vijeće Suda Bosne i Hercegovine održalo je ročište po žalbi u ovom predmetu dana, 23. januara 2009. godine, nakon čega je, u skladu sa članom 305. i članom 289. stav 1., imalo na raspolaganju 15 do 30 dana da donese odluku po žalbama. Međutim, objektivno je bilo nemoguće napisati i stranama u postupku dostaviti otpravak presude u roku od samo šest dana prije isteka roka od devet mjeseci. Prvostepena presuda kojom su osuđeni Mirko Todorović i Miloš Radić donesena je 29. aprila 2008. godine. Shodno tome, pritvor je po sili zakona, a u skladu sa članom 305. i članom 289. stav 1. ZKP BiH, istekao 29. januara 2009. godine.
U svom rješenju kojim ukida pritvor, žalbeno vijeće je naglasilo poteškoće i protivrječnosti koje u obimnim i složenim predmetima ratnih zločina izaziva obavezna primjena člana 138. stav 3.
U pomenutom rješenju, žalbeno vijeće je posebno istaklo da postupci u predmetima ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, kao što je to slučaj s ovim predmetom, pred vijeća postavljaju teška pitanja koja se tiču primjene prava i činjeničnih utvrđenja i koja, u interesu pravde, moraju biti pažljivo razmotrena. Žalbeno vijeće je, također, navelo s jedne strane da je proces izrade presude prvostepenog vijeća i podnošenje i dostavljanje žalbi trajao nekoliko mjeseci, te s druge strane da su strane u postupku u svojim podnescima navele veliki broj razloga za žalbu, od kojih je svaki zahtijevao da mu se pokloni dužna pažnja i obavi detaljna analiza. Nadalje, žalbeno vijeće je naglasilo da je Sud Bosne i Hercegovine imao zakonsku i etičku obavezu da opsežno i detaljno razmotri sva takva pitanja, čak i onda, kao što je to slučaj u ovom predmetu, kada takvo razmatranje nije moglo biti obavljeno u zakonom predviđenom roku. Konačno, žalbeno vijeće je ukazalo na veliki broj predmeta pred Apelacionim odjeljenjem Suda Bosne i Hercegovine, ali je zaključilo da zakonom predviđeni rok od devet mjeseci nije mogao biti produžen čak i u slučaju kada se žalbeno vijeće suočava sa važnim obavezama i u drugim, isto tako, obimnim i složenim predmetima.
