Naime, optuženi Dragan Makivić i Husein Glavaš su oglašeni krivim što su, u različitim vremenskim razdobljima u periodu od augusta 2004. godine do početka 2006. godine, postupajući u svojstvu ovlaštenih i odgovornih osoba u pravnim licima (“Madaco” d.o.o. Banja Luka i “Address investment” d.o.o. Zenica), postupajući suprotno odredbama poreznih zakona u BiH, davali lažne podatke o svom stečenom oporezivom prihodu, te izbjegli plaćanje poreza u ukupnom iznosu od 759.442,80 KM (optuženi Dragan Makivić u iznosu od 629.742,80 KM, a optuženi Husein Glavaš u iznosu od 129.700,00 KM). Optuženi Smail Zubčević je oglašen krivim što je stavio na raspolaganje učinitelju sredstva za učinjenje krivičnog djela i davao upute kako da se učini krivično djelo, dok su optuženi Asim Karić i Osman Kantić,oglašeni krivim što su stavili na raspolaganje učinitelju sredstva za učinjenje krivičnog djela.
U skladu sa navedenim Sud je optuženog Makivića osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci i novčanu kaznu u iznosu od 10.000,00 KM. Od optuženog se, također, oduzima imovinska korist pribavljena krivičnim djelom u iznosu od 629.742,80 KM koji iznos je optuženi dužan isplatiti u korist budžeta Bosne i Hercegovine.
Optuženi Husein Glavaš osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, te se od njega oduzima imovinska korist pribavljena krivičnim djelom u iznosu od 129.700,00 KM koji iznos je optuženi dužan isplatiti u korist budžeta Bosne i Hercegovine.
Optuženi Asim Karić osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, dok su optuženi Smail Zubčević i Osman Kantić osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od po jedne godine.
Zbog nedostatka dokaza da su učinile krivično djelo za koje se terete, Sud je oslobodio optužbi Mirjanu Karić i Seniju Kantić, optužene da su počinile krivično djelo pomaganje u učinjenju krivičnog djela porezne utaje iz člana 210. stav 3. (Mirjana Karić), odnosno stav 2. (Senija Kantić) KZ BiH.
***
Svako se smatra nevinim za krivično djelo dok se pravomoćnom presudom ne utvrdi njegova krivnja (Član 3. ZKP BiH).
Prvostepeno vijeće donosi odluku na osnovu dokaza koje na glavnom pretresu izvedu tužilac i odbrana. Prvostepeno vijeće ne utvrđuje materijalnu istinu nego presudu zasniva na dokazima izvedenim na glavnom pretresu koji moraju biti van razumne sumnje da bi se mogla donijeti osuđujuća presuda.
Ova odluka nije pravosnažna. Protiv ove odluke je dozvoljena žalba koju će razmatrati Apelaciono odjeljenje ovog suda. U žalbi se mogu iznositi novi dokazi ako stranke i odbrana dokažu da nisu bili u mogućnosti da ih iznesu u prvostepenom postupku.
Poštivanje principa pretpostavke o nevinosti integralni je dio prava na pravično suđenje. Ne preporučuje se komentarisanje odluka prvostepenog vijeća do donošenja pravosnažne odluke. Mišljenja i informacije u vezi sa sudskim postupcima koji su u toku treba da budu prenošene i širene samo onda kada to ne stvara predrasude u pogledu pretpostavke o nevinosti osumnjičenog ili optuženog (Dodatak Preporuci Rec (2993) 13 Komiteta ministara Vijeća Evrope od 10. jula 2003. godine).
Ukoliko dođe do komentari
