Izrečena drugostepena presuda u predmetu Marko Radić i drugi

11.03.2011, 09:20
Vijeće Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, nakon održanog pretresa, izreklo je dana, 9. marta 2011. godine drugostepenu presudu kojom su optuženi Marko Radić, Dragan Šunjić, Damir Brekalo i Mirko Vračević oglašeni krivim za krivično djelo zločini protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka h) – progon, u vezi sa tačkama a) – ubistvo, e) – zatvaranje ili drugo teško oduzimanje fizičke slobode, f) – mučenje, g) – silovanje i drugi oblici teškog seksualnog nasilja i k) - druga nečovječna djela, sve u vezi sa članom 29. i članom 180. stav 1. Krivičnog zakona BiH.

 

Shodno tome, Sud je optuženom Radiću izrekao kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 21 godinu, odnosno optuženom Šunjiću kaznu zatvora u trajanju od 16 godina, optuženom Brekalu kaznu zatvora u trajanju od 20 godina i optuženom Vračeviću kaznu zatvora u trajanju od 12 godina.

 

Istovremeno, Sud je donio rješenje kojim se osuđenim Radiću, Šunjiću i Brekalu pritvor produžava, a osuđenom Vračeviću umjesto ranije određenih  mjera zabrane,  određuje pritvor.

 

Marko Radić, Damir Brekalo i Mirko Vračević oglašeni su krivim što su u periodu od jula 1993. godine do marta 1994. godine, a Dragan Šunjić u periodu od augusta 1993. godine do marta 1994. godine,  u svojstvu oficira, odnosno  pripadnika Prve bjelopoljske bojne Druge brigade HVO-a, u čijoj zoni odgovornosti se nalazilo mjesto Vojno, općina Mostar, naredili, počinili, podstrekavali, pomagali i podržavali napad na bošnjačke civile. Pomenuti napad činio je dio široko rasprostranjenog i sistematičnog napada na civilno stanovništvo bosanskih Muslimana općine Mostar, koji je i prema utvrđenju Haškog tribunala u predmetu Naletilić-Martinović započeo još 9 maja 1993.godine,  od strane pripadnika vojske bosanskih Hrvata (HVO) i njene vojne policije. Napad je imao  za cilj zlostavljanje i progon bošnjačkog stanovništva na političkoj, nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Tokom navedenog napada više od 70 bosanskih Muslimanki, djece i staraca su nezakonito uhapšeni i zatvoreni u nehumanim uslovima u kućama i drugim objektima u selu Vojno, gdje su bili izloženi fizičkom i psihičkom zlostavljanju, mučenju, silovanju i seksulanom nasilju,  dok su bošnjački muškarci iz logora Heliodrom, koje su dovodili na prisilni rad, također, nezakonito zatvarani u logoru  Vojno,  gdje su držani u brutalnim, ponižavajućim i nehumanim uvjetima u garaži i podrumu jedne kuće, izloženi svakodnevnom fizičkom i psihičkom zlostavljanju,  premlaćivanju od strane stražara i vojnika,  a  u čemu su učestvovali i osuđeni. Tom prilikom  više zatočenika je usled premlaćivanja i mučenja podleglo, nekoliko je ubijeno u samom logoru,  a nekoliko prilikom izvođenja prinudnih radova na liniji bojišnice.

 

Usljed nedostatka  dokaza, istom presudom, Radić, Šunjić i Brekalo su oslobođeni krivnje da su i oni lično silovali zaštićenu svjedokinju AG, a Šunjić i da je lično ubio jednog zatočenika.

 

Prvostepenom presudom ovog suda od 20. februara 2009. godine, optuženi Marko Radić, Dragan Šunjić, Damir Brekalo i Mirko Vračević su za ista djela, ali za veći broj radnji izvršenja,  bili oglašeni  krivim i osuđeni na kazne zatvora u trajanju od: optuženi Radić u trajanju od 25 godina, optuženi Šunjić u trajanju od 21 godinu, optuženi Brekalo u istom  trajanju od 20 godina, a optuženi Vračević u trajanju od 14 godina. Navedena presuda je ukinuta rješenjem vijeća Apelacionog odjeljenja od 15. marta 2010. godine, nakon čega je održan pretres pred vijećem Apelacionog odjeljenja i donijeta drugostepena presuda od 9. marta 2011. godine.