Optuženi Petar Čivčić i Branko Topola oslobođeni su optužbe da su počinili krivično djelo zločini protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka h) – progon. Optuženi su oslobođeni iz razloga što nije dokazano da su optuženi učinili krivično djelo za koje se terete.
Optuženi Saša Zečević, Radoslav Knežević i Marinko Ljepoja su oglašeni krivim što su, u vremenskom periodu od kraja mjeseca aprila 1992. godine do kraja septembra iste godine, a u okviru širokog i sistematičnog napada vojske i policije Srpske Republike BiH a potom Republike Srpske, usmjerenog protiv bošnjačkog i hrvatskog stanovništva općine Prijedor, znajući za takav napad i da njihove radnje čine dio tog napada, Saša Zečević i Radoslav Knežević u svojstvu milicionera Stanice javne bezbjednosti Prijedor, Marinko Ljepoja u svojstvu rezervnog milicionera SJB Prijedor, a svi pripadnici prvog odjeljenja Interventnog voda policije Prijedor, počinili progon bošnjačkog stanovništva općine Prijedor na etničkoj i vjerskoj osnovi, ubijanjem i pljačkom. Optuženi su, dana 21. augusta 1992. godine, zajedno sa drugim pripadnicima prvog odjeljenja Interventnog voda, prisustvovali ukrcavanju i pratnji konvoja u kojem se nalazilo oko 1.200 civila bošnjačke nacionalnosti iz općine Prijedor, koji je iz Prijedora išao prema Travniku. Za vrijeme vožnje neki naoružani pratioci konvoja, među kojima i optuženi Marinko Ljepoja su od civila bošnjaka u konvoju oduzimali novac, zlato i druge dragocjenosti, a nakon zaustavljanja konvoja pored pritoke rijeke Ugar, riječice Ilomske, na planini Vlašić, oko 200 muškaraca civila je izdvojeno iz konvoja, te su ih pratioci među kojima i optuženi Zečević, Knežević i Ljepoja, znajući da su civili izdvojeni u namjeri ubijanja, sproveli do lokaliteta Korićanske stijene, na planini Vlašić, gdje su u prisustvu optuženih Zečevića, Kneževića i Ljepoje muškarci izvedeni iz autobusa, postrojeni na cesti iznad provalije, nakon čega su naoružani pratioci među kojima i Saša Zečević pucali na postrojene civile od kojih su neki i skakali u provaliju pokušavajući da spase život, na koji način su optuženi Zečević, Knežević i Ljepoja učestvovali, odnosno odlučujuće doprinijeli ubistvu oko 200 civila muškaraca.
***
Svako se smatra nevinim za krivično djelo dok se pravomoćnom presudom ne utvrdi njegova krivnja (Član 3. ZKP BiH).
Prvostepeno vijeće donosi odluku na osnovu dokaza koje na glavnom pretresu izvedu tužilac i odbrana. Prvostepeno vijeće ne utvrđuje materijalnu istinu nego presudu zasniva na dokazima izvedenim na glavnom pretresu koji moraju biti van razumne sumnje da bi se mogla donijeti osuđujuća presuda.
Ova odluka nije pravosnažna. Protiv ove odluke je dozvoljena žalba koju će razmatrati Apelaciono odjeljenje ovog suda. U žalbi se mogu iznositi novi dokazi ako stranke i odbrana dokažu da nisu bili u mogućnosti da ih iznesu u prvostepenom postupku.
Poštivanje principa pretpostavke o nevinosti integralni je dio prava na pravično suđenje. Ne preporučuje se komentarisanje odluka prvostepenog vijeća do donošenja pravosnažne odluke. Mišljenja i informacije u vezi sa sudskim postupcima koji su u toku treba da budu prenošene i širene samo onda kada to ne stvara predrasude u pogledu pretpostavke o nevinosti osumnjičenog ili optuženog (Dodatak Preporuci Rec (2993) 13 Komiteta ministara Vijeća Evrope od 10. jula 2003. godine).
Ukoliko dođe do komentarisanja ove odluke, preporučuje se korištenje dodatnih pojašnjenja ovlaštenog portparola Suda. Poželjno je u komentare uključiti i mišljenja kompetentnih sagovornika iz akademske i advokatske zajednice.
