Javna sjednica Apelacionog vijeća u predmetu Momir Pelemiš i dr.

17.10.2012, 11:47
Javna sjednica Apelacionog vijeća Odjela I za ratne zločine Suda BiH, u predmetu Momir Pelemiš i dr., zakazana je za 18. oktobar 2012. godine, u 13:00 sati, u sudnici 3.


Prvostepeno vijeće Odjela I Suda Bosne i Hercegovine, nakon održanog glavnog pretresa, izreklo je, dana 31. oktobra 2011. godine, prvostepenu presudu kojom su Momir Pelemiš i Slavko Perić osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od 16 godina za Pelemiša, odnosno 19 godina za Perića, za počinjeno krivično djelo genocid iz člana 171. tačka a) i b) Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH), u vezi sa članom 180. stav 1. istog zakona.


Optuženi Pelemiš i Perić oglašeni su krivim što su, za vrijeme široko rasprostranjenog i sistematičnog napada, preduzetog u periodu od 10. jula do 01. novembra 1995. godine od strane pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) i MUP-a RS, na zaštićenu zonu UN-a Srebrenica svjesno pružili pomoć članovima udruženog zločinačkog poduhvata koji su djelovali sa ciljem ubijanja vojno sposobnih zarobljenika Bošnjaka iz Srebrenice. Optuženi Momir Pelemiš je postupao u svojstvu zamjenika komandanta 1. bataljona 1. Zvorničke pješadijske brigade (1. bataljon), a u periodu od 09. do 21. jula 1995. godine u svojstvu vršioca dužnosti komandanta 1. bataljona, dok je optuženi Slavko Perić, u periodu od 14. do 17. jula 1995. godine, postupao u svojstvu pomoćnika komandanta za bezbjednost i obavještajne poslove 1. bataljona. Pripadnici 1. bataljona pod komandom Momira Pelemiša i neposrednim nadzorom Slavka Perića, zajedno sa nepoznatim pripadnicima VRS-a čuvali su stražu u školi “Kula” u Pilici i Domu kulture u Pilici u kojima su bili zatvoreni zarobljenici iz Srebrenice koji su kasnije pogubljeni na ekonomiji Branjevo, odnosno u zgradi Doma kulture. Nije utvrđeno da su pripadnici 1. bataljona učestvovali neposredno u ubistvima zarobljenika, ali na ovaj način doprinijeli su njihovom zatočenju,  što je bilo nužan korak u sveukupnoj operaciji ubistva. Pored toga, oni su izvršiocima pružili praktičnu pomoć obezbjedivši ljudstvo, te mašine i gorivo za utovar i odvoz radi ukopa ubijenih. Svojim radnjama optuženi su pružili pomoć izvršiocima koji su djelovali sa namjerom uništenja i istrebljenja  nacionalne, etničke i vjerske skupine ljudi, a za čiju namjeru i cilj su optuženi znali.