Prvostepenom presudom optuženi Željko Ivanović je oglašen krivim da je počinio krivično djelo zločini protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka a) u vezi sa članom 29. Krivičnog zakona BiH (KZ BiH). Zbog počinjenja navedenog krivičnog djela sudeće vijeće je optuženog Ivanovića osudilo na kaznu zatvora u trajanju od 13 godina.
Optuženi Ivanović je oglašen krivim što je u periodu od 10. do 19. jula 1995. godine u toku kojega su VRS i MUP RS preduzimali širok i sistematičan napad protiv civilnog bošnjačkog stanovništva zaštićene zone UN-a Srebrenica, u svojstvu specijalca-policajca, pripadnika 3. voda “Skelani” 2. odreda Specijalne brigade policije Šekovići MUP-a Republike Srpske, zajedno sa pripadnicima 2. odreda SBP Šekovići i pripadnicima VRS i MUP-a RS, osiguravao cestu Bratunac-Konjević Polje u mjestu Sandići i održavao prohodnost iste radi nesmetanog prolaska autobusa i kamiona sa bošnjačkim civilnim stanovništvom, te učestvovao u zarobljavanju velikog broja muškaraca Bošnjaka iz kolone, njih nekoliko stotina, koji su preko šume iznad ceste Bratunac-Konjević Polje pokušavali preći na teritoriju pod kontrolom Armije RBiH, a na koje muškarce je sa ceste pucano iz prage, tenkova i pješadijskog naoružanja. Optuženi Ivanović je dana, 13. jula 1995. godine u popodnevnim satima učestvovao u sprovođenju kolone od više stotina zarobljenih Bošnjaka iz mjesta Sandići u skladište Zemljoradničke zadruge Kravica, koje su zajedno sa zarobljenim muškarcima Bošnjacima dovezenim autobusima u skladište, zatvorili u skladište zadruge. Optuženi je istog dana u popodnevnim satima, nakon zatvaranja više stotina zarobljenika u skladište, stao u polukrug kojeg su formirali pripadnici 2. odreda ispred skladišta, iz kojeg polukruga je otvorena vatra na zarobljenike u skladištu, a nakon što je optuženi Ivanović, zajedno sa tri pripadnika 2. odreda, izašao iz polukruga te prošao iza zgrade skladišta, u namjeri da, naoružan automatskom puškom, onemogući bijeg zarobljenika kroz prozore stražnje strane skladišta, koji su bili jedini mogući izlaz za bijeg zarobljenika, dok su istovremeno ostali pripadnici 2.odreda, pucanjem iz puškomitraljeza, automatskih pušaka i bacanjem bombi sa prednje strane skladišta, u ranim večernjim satima usmrtili većinu zarobljenih muškaraca bošnjačke nacionalnosti.
Protiv navedene presude žalbe su izjavili Tužilaštvo BiH i branilac optuženog, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede krivičnog zakona i odluke o krivičnopravnoj sankciji. Tužilaštvo je predložilo da Apelaciono vijeće Suda žalbu uvaži, pobijanu presudu ukine i odredi održavanje pretresa ili da presudu preinači na način da optuženog Željka Ivanovića oglasi krivim za krivično djelo genocid iz člana 171. tačka a) i b) KZ BiH u vezi sa članom 31. istog zakona, za koje je i terećen po izmijenjenoj optužnici Tužilaštva BiH od 20. novembra 2011. godine, te da mu se izrekne kazna dugotrajnog zatvora.
Branilac optuženog je predložio da Apelaciono vijeće Suda prihvati žalbu odbrane kao osnovanu, te preinači pobijanu presudu u njenom osuđujućem dijelu, tako što će optuženog Željka Ivanovića oglasiti nevinim ili pak da ukine pobijanu presudu i odredi održavanje pretresa pred Apelacionim vijećem Suda BiH.
Obje strane su dostavile odgovor na žalbu suprotne strane ističući da su žalbeni prigovori suprotne strane neosnovani uz prijedlog da se žalba suprotne strane odbije kao neosnovana.
Apelaciono vijeće je održalo javnu sjednicu dana, 16. novembra 2012. godine, na kojoj su tužilac i odbrana izložili svoje žalbe i odgovore na žalbe, te istakli da u cjelosti ostaju kod iznesenih razloga i prijedloga iz žalbi, nakon čega je Apelaciono vijeće ispitalo pobijanu presudu u granicama istaknutih žalbenih prigovora i razloga, te donijelo drugostepenu odluku.
